17. studeni 2008.| Tomislav Petrov
Komentar: Koliko je duboka domaća gospodarska kriza?
Kriza na američkom sekundarnom tržištu hipotekarnim zajmovima nastala sredinom prošle godine prelila se u globalnu kreditnu krizu krajem prošle i početkom ove godine. Kreditna kriza sredinom ove godine prerasla je u globalnu gospodarsku krizu koja je većinu razvijenih zemalja bacila u recesiju za koju nitko ne zna koliko će dugo trajati.
Nakon kolapsa nekoliko globalno značajnih financijskih institucija nastala je globalna kriza povjerenja u sustav financijskih tržišta i kriza povjerenja u know-how regulatora financijskih tržišta koji prema mnogim nezavisnim analitičarima nisu učinili dovoljno da spriječe rizik zaraze koji je poharao financijska tržišta razvijenih zemalja.
Tutnjava najjače financijske krize od razdoblja Velike depresije novčana sredstva učinila je oskudnom robom. Nedostatak likvidnosti na globalnom tržištu novca doveo je do rasta njegove cijene, a visoke kamatne stope natjerale su investitore da odustanu od mnogih ranije planiranih investicija što za izravnu posljedicu ima usporavanje stope rasta globalnog gospodarstva.
Kako Hrvatska nije izolirana od globalnih financijskih tokova, usporavanje globalnog gospodarstva mora se odraziti i na usporavanju domaćeg gospodarstva. Pitanje je jedino koliki će biti intenzitet usporavanja stope rasta domaćeg gospodarstva? Domaće gospodarstvo u tijeku globalne kreditne krize suočeno je sa dodatnim izazovom refinanciranja javnog duga koji je Vladu RH primorao na rezanje državnih troškova.
Može li se problem poput rasta udjela deficita vanjskotrgovinske bilance u bruto domaćem proizvodu riješiti zamrzavanjem plaća državnih službenika? Vjerojatno ne može, iako svako stezanje remena u javnim službama pridonosi poboljšavanju krvne slike domaćih makroekonomskih pokazatelja. Problem državne administracije strukturalne je naravi. Država zapošljava previše neučinkovitih ljudi čija je jedina stručna kvalifikacija politička podobnost ili rodbinska veza, a toga se u državnoj upravi izuzetno teško riješiti.
Dok Vlada RH najavljuje stezanje remena, na sva usta hvaljeni guverner HNB-a Željko Rohatinski najavljuje da će “održavanjem stabilnosti tečaja braniti Hrvatsku od gospodarske krize”. Pritom mjere za poticanje gospodarstva prebacuje s monetarne na fiskalnu politiku jer je visoki inozemni dug koji uskoro dospijeva na naplatu monetarnoj politici vezao ruke.
Kako je tržište većine dobara u 21. stoljeću ipak globalno tržište i kako su mnogi proizvodi standardizirani, kako je za Hrvatsku kao za malu zemlju globalno tržište gotovo pa savršene konkurencije (Hrvatska prihvaća cijene formirane na globalnom tržištu, premala je da bi na njih utjecala), svaki proizvod koji se u Hrvatskoj proizvede uz niže troškove od cijene formirane na svjetskom tržištu po toj se cijeni u inozemstvu može prodati. Je li za cjenovnu (ne)konkurentnost domaćih izvoznika odgovorna fiskalna ili monetarna politika ili pak njene izvore treba tražiti u neefikasnosti samih izvoznika, pitanje je na koje što hitnije treba odgovoriti snagom argumenata. Do tada, stezanje remena u javnim službama jedino je što Hrvatska može učiniti. Koliko će trajati domaća gospodarska kriza? Odgovor ovisi isključivo o tome koliko su nositelji ekonomske politike spremni uhvatiti se u koštac s problemom.