Gdje god se okrenete, ekonomija je u problemima. Europa, SAD, Azija, svi grcaju pod teretom dugova i nezaposlenosti. Nagomilalo se mnogo problema čije rješenje ne treba očekivati tako skoro. Žižek, vjerojatno, smatra da će kapitalizam, kao ekonomski sustav, uskoro propasti jer će države pokleknuti nad teretom dugova i proglasiti bankrot. A proglašenje bankrota uobičajeno prate i politička previranja, pa bi moglo doći i do promjene političkog sustava.Takvom smjeru razmišljanja ne može se ništa prigovoriti. No, hoće li uistinu propale institucije liberalno-demokratske države u tom slučaju zamijeniti socijalističko uređenje? Vratit će se kolhozi i sovhozi, udarnici i centralni komiteti? E, to je već teško zamisliti. Kapitalizam ima jednu osobinu koju je i sam Karl Marx podcijenio, a to je neviđena sposobnost prilagodbe. Kada ga je pritisnula lijeva ideja i uspon SSSR-a, manchesterski tip kapitalizma dobio je "ljudsko lice" u obliku socijalne države, europskog ponosa kojem isto stalno prognoziraju smrt.Kada je SSSR nestao, a tehnološki napredak donio globalizaciju, eto nama spasonosnog neoliberalnog kapitalizma. A taj oblik kapitalizma sada je neupitno potrošen. Ali ne, neće propasti, poprimit će samo novi oblik. A i kako da propadne kada je cijeli svijet, ako isključimo Kubu i Sjevernu Koreju, kapitalistički? Kako da propadne kada liberalno-demokratska država izgleda, barem za sada, neslomljivo? Kako da propadne kada je globalni čuvar kapitalističkih vrijednosti SAD još uvijek u snazi? Možemo se tek nadati da kriza neće skrenuti još više zemalja u desno, poput Mađarske gdje je dobar dio mjesta u parlamentu dobio ultradesni Jobbik. Nadajmo se da će konačno napuštanje neoliberalne filozofije ojačati socijalnu državu i kapitalizmu dati novo "ljudsko lice". Nadajmo se da ćemo lakše doći do stana. Da ćemo djecu školovati, ako ne besplatno, onda barem što jeftinije. Imati pravo otići na liječenje bez podizanja nenamjenskog kredita. Živjeti i raditi gdje želimo, bez radnih dozvola. Imati pravo na mirovinu od koje ćemo moći dostojanstveno proživjeti još malo tih dana što nam je preostalo. To je propast kapitalizma kakvu većina priželjkuje.