Tko će ih kazniti?
Apsolutno na mjestu i apsolutno u redu. Šteta je samo da Vijeće Europe nema nikakvu ingerenciju nad farmaceutskim kompanijama koje su doslovno zaradile milijarde od najrazvijenijih zemalja svijeta prodajom cjepiva protiv famozne svinjske gripe. Ova je priča užasno važna jer pokazuje gdje su stvarne poluge moći u suvremenom kapitalizmu te koliko je važna transparentnost u radu bilo kojeg tijela u čiju stručnost bi se građani trebali pouzdavati. U ovom konkretnom slučaju riječ je o WHO-u, tijelu koje bi trebalo raditi u korist svih žitelja planeta, poštujući najviše norme otvorenosti i transparentnosti. Međutim, to u cijeloj priči o svinjskoj gripi, odnosno gripi H1N1, nikako nije bio slučaj. Već na samom početku priče histerija se počela širiti pretjeranom brzinom, pri čemu se stalno zaboravljalo na bitne činjenice, kao što je dob umrlih, usporedba broja umrlih s brojem žrtava od uobičajene sezonske gripe, provjerenost cjepiva... U biti, da WHO nije proglasio pandemiju gripe H1N1, histerija nikad ne bi poprimila takve razmjere niti bi se toliko zemalja odlučilo na nabavu cjepiva. Nije bilo lako ministrima zdravstva. S jedne strane nedovoljno provjerena cjepiva, s druge želja da se vodi računa o građanima i njihovu zdravlju. A pod pritiskom vijesti koje su s naslovnica vrištale o novim smrtnim slučajevima doista je bilo teško ostati hladnokrvan i ne naručiti milijune doza cjepiva. Šteta da se tada nije znalo ono što je nedavno objavio British Medical Journal. Ugledni časopis je objavio imena nekoliko dužnosnika WHO-a koji su utjecali na donošenje odluka o navodnoj pandemiji gripe H1N1, a bili su ili su konzultanti farmaceutskih kompanija kao što su Roche, Glaxo SmithKline, Wyeth, Bern Biotech, Hiron i Viropharm.
Prema ocjeni BMJ-a, bilo je samo pitanje vremena kad će WHO proglasiti pandemiju "bilo čega". Teren se počeo pripremati prije nekoliko godina: prvo preporukama o nabavi antivirusnih lijekova i smjernicama "za obranu od virusa", onda širenjem panike zbog ptičje gripe i malo pomalo se došlo do histerije H1N1. A sve su to servirali ljudi koji su radili za vodeće proizvođače cjepiva. Prema navodima BMJ-a, većina ljudi koji su na bilo koji način uime WHO-a proteklih godina sudjelovali u donošenju ključnih odluka u vezi s gripom istodobno su bili plaćeni konzultanti farmaceutskih kompanija. Da stvar bude bolja, WHO nije nalazio shodnim objaviti imena članova tijela koja su donosila odluke o pandemiji i smjernicama za liječenje i cijepljenje, a još manje njihov registar interesa kako bi zainteresirana javnost mogla prosuditi nalaze li se eventualno u sukobu interesa i koliko im se može vjerovati. I doista je nevjerojatno da se jedno tijelo poput WHO-a, kojem se toliko vjerovalo, dovelo u situaciju da njegove odluke donose ljudi u evidentnom sukobu interesa. Ceh za to će WHO sam platiti - veliko je pitanje koliko će se, ako uopće, toj organizaciji vjerovati. No ovaj primjer otvara daleko osjetljivije pitanje, a to je povjerenje u institucije uopće. Ako se jedno nadnacionalno tijelo, poput WHO-a, nije uspjelo zaštiti od infiltracije ljudi velikih kompanija u njegova tijela odlučivanja, kolika je vjerojatnost da se od toga zaštite države, posebno male poput Hrvatske, čiji je BDP negdje na razini prometa srednje velike multinacionalne kompanije? Svojedobno je jedan hrvatski ministar pokušao spriječiti objavu rezultata istraživanja o hrani koje je utvrdilo postojanje genetski modificiranih organizama u kobasicama jednog relativno malog proizvođača? Koliko bi se moglo znati o istraživanju o zaštiti okoliša koje provodi neko hrvatsko ministarstvo ili agencija daleko od očiju javnosti?
Profit kao jedini kriterij
Odgovor je jednostavan - vrlo, vrlo malo. No to se može relativno jednostavno izbjeći maksimalnom transparentnošću svakog procesa, počevši od objavljivanja imena sudionika pa do metodologije i rezultata. To uistinu nije lako i može se učiniti prezahtjevnim političkoj eliti jer se tako može doživjeti kao smanjivanje manevarskog prostora, no dugoročno je to najbolji način da se spriječi da demokracija u kojoj građani ipak imaju nekakvog utjecaja na političare - ako nikako drukčije, onda na izborima - bude zamijenjena diktatom kapitala u kojem će anonimni direktori velikih korporacija donositi odluke daleko od očiju javnosti. U tom slučaju nastat će svijet u kojem će jedini kriterij za bilo kakve odluke biti profit, a najvažniji zakon zakon jačega, što će biti civilizacijski korak unatrag, pa čak i povratak u džunglu.
Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa