Robni terminski ugovori
Robni terminski ugovori su formalni sporazumi za kupovinu ili prodaju određene količine robe u određenom budućem datumu za navedenu cijenu. Time predstavljaju važan instrument za "hedging" cjenovnog rizika na tržištima roba. Stupanjem u terminski ugovor, kupac i prodavatelj dobivaju sigurnost da će cijene biti garantirane u njihovim naknadnim transakcijama, neovisno od stvarnih kretanja na tržištu. Robnim terminskim ugovorima se uglavnom trguje prije datuma njihova isteka. Doista, samo 2% tih ugovora završi fizičkom isporukom robe. Dakle, tržište privlači i one investitore koji nisu zainteresirani za robu već samo za spekulativni dobitak. Robni terminski ugovori postaju sve privlačniji nekomercijalnim ulagačima jer se čini da je njihov povrat u negativnoj korelaciji sa prinosima na dionice i obveznice. Rastuća prisutnost nekomercijalnih ulagača pružila je tržištu važnu likvidnost kako su špekulanti voljni za preuzimanje rizika vezanih uz cijene roba koje hedgersi žele izbjeći. No, njihova prisutnost je donijela zabrinutost da bi špekulacije tim ugovorima mogle rezultirati višim cijenama i volatilnošću.Ekonomisti općenito robne terminske ugovore smatraju rješenjem za veću volatilnost cijene, a ne njezinim uzrokom. Tvrde da trgovci tim ugovorima samo reagiraju na cjenovne signale koji u konačnici ovise o tržišnim osnovama. Tako špekulacije ubrzavaju proces pronalaženja ravnoteže kao i stabiliziranje cijena na fizičkom tržištu. Ali što je s ulagačima koji slijede trendove ili onima sa tržišnom snagom? Ustvari, u kratkom roku, investitor može biti privučen povećanjem cijena roba iako se cijena ne temelji na bilo kojim osnovnim podacima. Takva spekulativna ulaganja mogu dodatno ojačati trend i gurati cijene robnih terminskih ugovora dalje od ravnoteže na tržištu. Indeksni fondovi su primjer takve snage investitora. Postali su ključni igrači na tržištu, drže oko 25-35 posto svih poljoprivrednih robnih terminskih ugovora. Osim ulaganja velike količine novca, kad drže takve ugovore tijekom dugo vremena manje je vjerojatno da će reagirati na promjene u tržišnim osnovama. Empirijski dokazi o prinosima ne daju jasan odgovor o tome koja je hipoteza točna. Za svaku studiju koja pronalazi značajne veze između spekulativne trgovanje i tržišne volatilnosti, postoji barem jedan dokaz koji tvrdi suprotno.
Tri glavna razloga
Postoje tri glavna razloga za vjerovanje da špekulacije nisu glavni pokretač nedavnog porasta cijena prehrambenih sirovina: Prvo, iako je indeks fondova investicija važan u odnosu na buduće pozicije ostalih sudionika, njihovo ponašanje je predvidljivo kad javno objave svoj portfelj i vrijeme svoje transakcije. Drugo, cjenovna volatilnost je također visoka za robu kojom se ne trguje na tržištima robnih terminskih ugovora (bakar, željezo i rude), ili za robu kojoj ta tržišta nisu važna (čelik i riža); I treće, kako se pojačana potražnja može lako zadovoljiti na dobro funkcionirajućim tržištima robnih terminskih ugovora (izdavanjem novih robnih terminskih ugovora), utjecaj špekulacija na cijenovnu ravnotežu je relativno mali i kratkotrajan u odnosu na pomicanje cijena fizičke imovine čije bi uravnoteživanje moglo biti manje elastično ili čak fiksno u kratkom roku. S obzirom na ove rezultate, čini se da trgovanje na tržištima robnih terminskim ugovorima pojačava volatilnost cijena samo u kratkom roku. Dugoročnije uravnotežnje cijena se u konačnici određuje na gotovinskom tržištu, na kojima kupnja i prodaja fizičke roba odražava temeljne sile tržišta.S obzirom na važnu ulogu koju ti ugovori igraju za mnoge sudionike na tržištu, regulatorne mjere za cilj trebaju imati jačanje povjerenja u funkcioniranje tržišta. To se može postići povećanjem transparentnosti i količine raspoloživih informacija o trgovini robnim terminskim ugovorima. Nedavne inicijative američke Komisije za trgovinu robnim terminskim ugovorima je korak u pravom smjeru. Kako bi se djelovalo protiv sumnjivog ponašanja, Komisija nije učinila iznimke za dvije tvrtke koje su trgovale kukuruznim, pšeničnim, sojinim robnim terminskim ugovorima. Takve mjere će doprinijeti stvaranju stabilnijeg tržišnog okoliša te će osigurati da robni terminski ugovori smanje rizik i volatilnost.
© Project Syndicate, 2010.
Denis Drechsler, George Rapsomanikis i Alexander Sarris
Denis Drechsler politički je analitičar u UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO).
George Rapsomanikis ekonomistica je u FAO-voj Diviziji za trgovinu i tržišta.
Alexander Sarris direktor je FAO-ve Divizije za trgovinu i tržišta.