"Spomenite temu Kine u pristojnom razgovoru i najvjerojatnije ćete čuto žalopojke o dumping cijenama, jeftinim proizvodima, krađi poslova i resursa", napisao je Tim Weber, urednik BBC-jeve web stranice, koji je izvještavao iz Davosa. Prenoseći svoje dojmove napisao je kako u razgovoru s političarima i ekonomistima možete čuti kako se žale da Kina svoju valutu drži potcijenjenu. Isto tako, postoji bojazan zbog veličine kineske devizne rezerve, koja je krajem rujna prošle godine dosegla rekordan iznos od 3,2 bilijuna dolara. Richard Levin, predsjednik Sveučilišta Yale, kaže kako tolika ekonomska moć izaziva strah i neprijateljsku nastrojenost, osobito u zemljama poput SAD-a i to tijekom izborne godine. A te će se brige, piše BBC-jev Weber, samo povećati.
Ekonomija u razvoju?
Kineska ekonomija, koju čini 1,3 milijarde ljudi, brzo raste, oko 10 posto godišnje. Već sada je to druga najveća ekonomija u svijetu. Neki su se na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu pitali može li se Kinu uopće više zvati "ekonomijom u razvoju". Pascal Lamy, šef Svjetske trgovinske organizacije (WTO), upozorava da će kineski ekonomski rast "naletjeti na probleme javne percepcije". "Postoji percepcija da iza svakog kineskog biznisa stoji kineski službenik. Da Kina grabi resurse. Da je riječ o novom kolonijalnom 'nečemu'", objašnjava dodajući kako bi javnost zbog svega toga mogla doći do zaključka da "Kina ne igra po pravilima". Lamy se međutim ne slaže s tim percepcijama. Kaže ipak kako Kina mora svijetu poslati jasniju poruku da doista pati od zaostajanja. "Svijet se pita je li Kina siromašna zemlja s puno bogatih ljudi ili je bogata zemlja s puno siromašnih ljudi", objašnjava.
'Početnička pogreška'
Kina se međutim toliko brzo razvija da je teško razlučiti, piše Tim Weber. John Zhao, šef najveće kineske private equity tvrtke, Hony capitala, podsjetio je elitu u Davosu da je ne tako davno pekinška vlada bilo kojem Kinezu koji bi putovao izvan zemlje poručila "izrađujemo vam fina odjela kako ne biste izgledali siromašno". Htio je reći zapravo da ovih dana Zapad izvan Kine vidi samo bogate stanovnike te zemlje, zbog čega dobivaju krivi dojam. "Oni su bogati, ali oni su manjina. Većina Kineza i dalje je siromašna", poručuje.
"No, što je sa sumnjivom kineskom reputacijom po pitanju poslovanja u inozemstvu?", pita Weber, pa kaže kako Zhao to pravda "početničkom pogreškom". Kineska vlada nije znala što učiniti sa svim tim deviznim rezervama, kaže, pa su učinili ono što su svi drugi činili - kupili su američke državne obveznice. Priznaje kako postoji "nekoliko loših kineskim kompanija" koje namjerno varaju, ali da većina njih ipak pokušava učiti i slijediti pravila. "Sada imamo stogodišnju povijest korporacijskog upravljanja", objašnjava.
Robert Greifeld, glavni direktor američke elektroničke burze dionica NASDAQ, domeće kako i SAD ima bogatu povijest "korporativnih nedjela". Primjećuje i kako kineske tvrtke imaju nezasitan apetit da nauče o standardima izvještavanja zapadnih korporacija.
Ipak, problem s Kinom je puno veći od same percepcije iki kompanijskih izvješća, kaže Stephen Roach, bivši čelnik azijske podružnice Morgan Stanleyja koji je sada zaposlen na Sveučilištu Yale. Stvar je u stvarnim ekonomskim neravnotežama, gdje kineski potrošači i kompanije previše štede, dok Zapad štedi premalo.
Levin smatra da je vrijeme za kinesku vladu da iskoristi dio svojih deviznih rezervi za investiranje u svoje vlastite ljude, primjerice izgradnjom mreže socijalne sigurnosti ili poticanjem mirovinskog sustava koji je pod pritiskom sve starije populacije.
(pd)