Josip Glavaš, predsjednik Uprave Erste Investa koji upravlja Fondom branitelja, kaže kako ne može niti potvrditi niti demantirati navedene informacije. I u Umirovljeničkom fondu o konkretnim imenima zasad ne žele govoriti, ali potvrđuju interes potencijalnih investitora. Prema trenutnim burzovnim cijenama HT-a (oko 305 kuna) - dakle, ne računajući eventualnu premiju na veličinu paketa - operacija koja bi obuhvatila ta dva dionička udjela vrijedila bi oko 2,8 milijardi kuna. Raiffeisen obvezni mirovinski fond, doduše, ima i nešto više dionica (4,23 posto) od Umirovljeničkog fonda. Iako je navodno i RBA-ovu fondu odaslan sličan signal, J. P. Morgan i Nomura očito su u ovoj fazi krenuli razgovarati s fondovima koji su dali naslutiti zainteresiranost za prodaju, ili se računa da bi uskoro morali unovčiti dionice HT-a.
Tempo isplata udjela po zahtjevima članova Braniteljskog fonda i dalje je vrlo spor i po toj osnovi zasad nema pritisaka koji bi požurivali prodaju dionica HT-a, ali osim izrazite dominacije HT-a u portfelju upravljačko društvo mora anticipirati da će se ta potreba s vremenom ukazati. U operaciji isplate rate duga umirovljenicima potkraj 2010. kod Umirovljeničkog je fonda izbjegnut pritisak brze prodaje tih dionica i umjesto toga isplata je financirana uz zalog HT-ovih dionica. Ali taj se aranžman prije ili poslije mora zatvoriti. Mimo dviju međunarodnih investicijskih kuća svojedobno se, pogotovo otkako je skupštinskom odlukom otvorena mogućnost kupnje do 10 posto trezorskih dionica, kao mogući kupac fondovskih dionica spominjao i sam Hrvatski Telekom, no s vodstvom kompanije razgovori očito dosad nisu odmakli dalje od vrlo načelnih.
I. Mudrinić HT
Bi li inicijative J. P. Morgana i Nomure, koji ciljaju na barem 10 posto dionica HT-a, mogle i na relaciji fondova i HT-a potaknuti konkretnije razgovore, ostaje tek vidjeti. Predsjednik Uprave HT-a Ivica Mudrinić rekao nam je kako ta pitanja ne može komentirati. Osim što nisu u nadležnosti Uprave, podliježu i burzovnim pravilima komuniciranja. S obzirom na zamisli spomenutog dvojca, Hrvatski telekom barem u smislu konzultacija ne bi smio ostati posve po strani. Prvotna je ideja i J. P. Morgana i Nomure zapravo bila u objedinjavanju paketa dionica, pri čemu bi njihova uloga bila aranžiranje javne ponude kroz tzv. SPO (secundary public offer) za inozemno tržište.
No kako su Braniteljski i Umirovljenički fond državni projekti u koje bi se teško uklopio trošak naknade realizatorima projekta SPO-a, već u ranoj fazi razgovora nametnulo se rješenje u dva koraka: da Morgan, odnosno Nomura otkupi dionice, a potom u drugom koraku organizira SPO i osigura željenu proviziju. Sekundarna ponuda podrazumijevala bi upoznavanje ili suglasnost kompanije. Iako su dva međunarodna igrača ozbiljno zainteresirana za posao, za ishod razgovora presudna će biti cijena.