U Hrvatskoj se mogu čuti i opaske da je Slovenija glavni, zapravo jedini krivac koji Hrvatsku ometa na putu u Europsku uniju?
Svi detalji diplomatskih pregovora nisu mi, doduše, poznati, ali mislim da se ne može dogoditi da je samo jedna država kriva što druga država sporije napreduje u određenim međunarodnim integracijama. To znači samo da, ako govorimo o ulasku Hrvatske u EU, u EU moraju o ulasku Hrvatske nešto više razmisliti zbog slovenskih prepreka, ali u osnovi Slovenija zasigurno nije krivac što Hrvatska još nije uspjela ući u EU.
Koji su drugi, odnosno veći razlozi? Na kraju krajeva članice EU su i Bugarska i Rumunjska koje ni izdaleka ne dosežu suvremenu europsku razinu razvijenosti?
I neke druge države koje su članice EU postale davno prije Rumunjske, Bugarske i Slovenije zaslužuju poneki kritički pogled. Riječ je više-manje o tehničkom uključivanju, za ovakvu ili onakvu političku ulogu. To znači da je cijeli daljnji postupak ovisan o političkom uvjerenju treba li nekog primiti ili ne. Činjenica je da se Europska unija, posebice u posljednjem desetljeću, jako promijenila u odnosu prema kandidatima. EU je na početku bio ekskluzivan klub, elita do koje su samo posvećeni imali pristup. Ali ta se filozofija sasvim promijenila i danas Unija u svoje redove prima i one koji možda ne ispunjavaju sve kriterije, upravo zato kako bi europsku kulturu širila prema van. Pristup mi se čini pozitivan.
Zar ne bismo mogli reći da je EU, koji oduvijek u osnovi funkcionira kao gospodarska zajednica, već doživio vrhunac i da se širi samo zato da bi proširio tržište za svoje gospodarstvo?
Vaša konstatacija formalno može biti pravilna, ali mislim da ipak nije točna. Nitko ne tvrdi da prvotna namjera Europske unije, koja je nastala iz Zajednice za ugljen i čelik, nije bio gospodarski napredak i politička zajednica, ali polako, korak po korak, EU je napredovao u nešto puno veće. Želja za političkim povezivanjem bila je prisutna još od pedesetih godina.
Kakvu biste odluku donijeli kad biste bili sudac u hrvatsko-slovenskim sporovima?
Ovakvo pitanje je samo uvjetno primjereno za suca. Može se dogoditi da ćemo o sporu morati odlučivati, ali načelno vam mogu odgovoriti vrlo jasno: odluke se moraju donositi prema pravnim kriterijima. To katkad može izgledati birokratski i trajati duže, ali takav je princip najbolji za rješavanje međusobnih konflikata. To je jedna od važnijih civilizacijskih spoznaja europske integracije. Pogotovo onda ako se strane ne mogu mirno dogovoriti. Kada slušam kako slovenske, tako i hrvatske stručnjake koji raspravljaju o konfliktima između država, nedostaje mi upravo jednostavan, suhoparan i za javnost ne previše zanimljiv pravni pristup. Kada se susjedi svađaju zbog kokoši koje kljucaju salatu u tuđem vrtu ili ako grane drveća od jednog susjeda vise nad parcelom drugog susjeda, tko tada odlučuje? Pravni kriteriji i odgovarajući sudski organ. I tu su standardi vrlo jasno postavljeni.
Zar Hrvatska ne bi mogla ući u EU i bez riješenoga graničnog pitanja sa Slovenijom?
Ovdje bih teško zauzeo stajalište, ali svakako mislim da tu nije riječ o pitanju o kojem bi ovisio europski ili svjetski mir.
A što ako pričekamo da Hrvatska uđe u EU te nakon toga pokušamo riješiti spor na Sudu Europskih zajednica u Luxemburgu, poput primjerice Španjolske i Velike Britanije koje su se sporile zbog Gibraltara?
Ne vjerujem da bi za granični spor bio nadležan naš sud, ali ne želim prejudicirati. Mogao bi se pojaviti u nekom kontekstu ako bi bilo riječi o nekakvom gospodarskom iskorištavanju ili možda ljudskim pravima kao što je to bio slučaj kod Gibraltara, u kojem se nisu mogli složiti oko prava glasa i europskog državljanstva. Sustav međunarodnih sudova iznimno je kompliciran i ne mogu isključiti da naš sud ne bi sudio i u slučaju Slovenije i Hrvatske, ali ne mogu predvidjeti u kojem kontekstu bi eventualno sudio.
Do ovoga trenutka, koliko ste na sudu imali slučajeva da se države parniče?
U gotovo 60 godina postojanja Suda takvih je slučajeva bilo samo nekoliko. Sud Europske unije u stvarnosti uopće nije namijenjen suđenju u međudržavnim sporovima, za to su osnovani drugi međunarodni sudovi, primjerice Haaški. Naš je sud uglavnom zadužen za tumačenje europskog prava ako tumačenje zatraži nacionalni sud pojedine države članice EU. Europski pravni red je iznad nacionalnog i ako nacionalni sud ne razumije kako tumačiti europski pravni red, naš je sud zadužen da nacionalnom sudu protumači europski pravni red.
Slovenski suci razumiju europski pravni red?
Imam osjećaj da ga normalno primjenjuju. Upita našem sudu nije bilo puno. Koliko mi je poznato, službeno smo razmatrali samo jedan upit s mariborskog suda, a jedan je upit upravo stigao. Ne znam čemu bi se to moglo pripisati. Ali primjena europskog prava jest realnost, kao što je realnost i to da slovenski sudovi nisu više suvereni u smislu da su, kao i svi drugi sudovi u EU, vezani uz tumačenje Suda Europskih zajednica.
Jesu li su slovenski sudovi uopće ikada bili suvereni?
Možda jesu, jer nisu bili naviknuti primati naputke iz Luxemburga.
No s obzirom na to kakvi su sudski zaostaci, odluke iz Luxemburga morali su primati odavno, ali su ih nažalost primali iz Beograda. Što se tiče sudskih zaostataka, Hrvatska i Slovenija vrlo su slične. Kako se iz njih iskopati?
To je pitanje organizacije. Sudovi bi se morali organizirati tako da djeluju brzo i kvalitetno. A to često može biti obrnuto proporcionalno.
Ako pogledamo britanske ili njemačke sudove, vidimo da djeluju vrlo brzo i učinkovito?
To je stvar stogodišnje tradicije. Mi je u državama bivše Jugoslavije nemamo. I brojne druge europske države, čak i one sa stogodišnjom tradicijom, toga nemaju.
Sud Europskih zajednica
Važna politička uloga
Sud Europskih zajednica čine po jedan sudac iz svih država članica. Ravnopravan položaj ima i osam nezavisnih odvjetnika koji daju mišljenje o tome kako riješiti konkretan predmet. Iako ograničene nadležnosti, Sud je bio važan pri oblikovanju Unijina pravnog poretka. Pokrenuo je proces tzv. konstitucionalizacije ugovora, čime je pravni poredak EU stekao značajke koje ga odmiču od sustava međunarodnog prava. Stoga Europski sud nema u Uniji samo pravosudnu, već i važnu političku ulogu.