Profesor Emmerta također je ukazao na zabranu zlouporabe vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu te zabranu davanja državnih potpora članica koje narušavaju ili prijete narušavanjem tržišnog natjecanja među zemljama članicama time što određene poduzetnike ili određene proizvode stavljaju u povoljniji položaj. S obzirom da je Hrvatska još 2005. godine potpisala sporazum o stabilizaciji i pristupanju EU, vremensko razdoblje prilagodbe polako se bliži kraju, što znači da će od kraja 2010. Hrvatska u potpunosti morati uvesti sve odredbe zakona i primjenjivati ga na svakom sporazumu i transakciji. "Pravo Europske unije trebate shvatiti ozbiljno već sada, jer je već u velikoj mjeri dio hrvatskog zakona, a time je obvezujući", rekao je Emmert za Poslovni.hr te kaže kako će svladavanje novog pravnog okvira uvelike odrediti uspjeh tvrtke u vrijeme kada Hrvatska za godinu, dvije pristupi Uniji.
"Poslovna sposobnost i dobri prozvodi i usluge su uvijek potrebni, ali bez međunarodne i pravne stručnosti EU, njihov uspjeh u 21. stoljeću neće biti održiv", objašnjava Emmert te dodaje kako osnovno poznavanje pravne stečevine EU treba postati dio visokoškolskog obrazovanja na studijima trgovine, ekonomije, ili politike, kako oni koji vode zemlju za svaku odluku koju donose ne bi morali tražiti pravnu pomoć odvjetnika. No, napominje i kako odvjetnici moraju postati vrlo sofisticirani u pravnim pitanjima EU kako bi bili sposobni dati odgovore kad opće znanje više nije dovoljno. "Hrvatska je postigla dobar napredak, ali više, puno više treba biti učinjeno. Treba djelovati sada!" zaključuje Emmert.
Da sve ne bi ostalo na teoriji, Emmert se poslužio primjerima iz prakse pa je tako kao tipičan primjer formiranja kartela naveo udruživanje ne-EU proizvođača drvene pulpe (koja se koristi za proizvodnju papira) koji su dogovariali minimalne cijene za EU tržište što spada u ograničavajuće trgovinske sporazume. Također, dobar primjer nepoštivanja prava EU je slučaj proizvođača olovaka Parker Pen iz Velike Britanije. Naime, Parker je imao ekskluzivne distribucijske ugovore s partnerima. Tako su u svakoj zemlji postavljali najvišu moguću cijenu, jer tradicionalno, ljudi u različitim državama imaju više ili manje novca, ili su pak pomodni pa će pristati na višu cijenu kako bi bili u trednu. Zbog razlika u cijeni, javljaju se takozvani paralelni trgovci.
Paralelni trgovac uvozi proizvod sa jeftinijeg tržišta da bi ga prodao na svom i tako originalnom proizvođaču stvara konkurenciju. Tako su uvoznici iz Nizozemske htjeli naručiti olovke iz Njemačke, jer su tamo bile jeftinije. No, Herlitz, njemački distributer za Parker olovke je odbio isporuku zbog teritorijalnih ograničenja u licenciranom ugovoru. Paralelni uvoznik iz Nizozemske na to je Komisiji uložio žalbu koja je rezultirala novčanim kažnjavanjem i Parkera i Herlitza zbog održavanja trgovinsko ograničavajućih sporazuma.
Također, Chiquita brand International iskorištavao svoj dominantan položaj na tržištu banana i formirao cijene prema potrebama na tržištu. Sistem distribucije organiziran je tako da se banane dovezu iz centralne Amerike u Roterdam u kojem se cijena određivala isključivo na temelju toga od kuda kupac-distributer dolazi. Tako se na različita tržišta proizvod plasirao po različitim cijenama, bez obzira što su troškovi distribucije bili jednaki. To je tipičan primjer nepotrebnog nabijanja marže i 'ubiranja vrhnja' u vlastitu korist.
Profesor Emmert ovaj semestar predaje na MBA studiju Međunarodne diplomatske škole za poslovno upravljaje Zagreb koja je u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom - komorom Zagreb i organizirala predavanje.
Biografija
Frank Emmert je od 2003. profesor prava i izvršni direktor Centra za međunarodno i komparativno pravo na Sveučilištu u Indiani. 1997. godine pokrenuo je časopis “European Journal of Law Reform” čiji je izvršni urednik. Prije nego što se pridružio Sveučilištu u Indiani, radio je kao gostujući profesor na Pravnom fakultetu Benjamin N. Cardozo u New Yorku, kao dekan Pravnog fakulteta Međunarodnog sveučilišta Concordia u Estoniji, kao izvršni direktor Akademije europskog prava na Europskom sveučilišnom institutu te kao predavač europskog i međunarodnog prava na Europskom institutu Sveučilišta u Baselu.
Predavao je na sveučilištima u Strasbourgu, Amsterdamu, Varšavi, Krakovu, Ljubljani, Mariboru, Pragu i St.Gallu, kao i na Europskom koledžu u Poljskoj te pravnim fakultetima Sveučilišta Stanford i Rutgers. Bio je savjetnik mnogobrojnih vlada i međunarodnih poduzeća te je čest govornik na konferencijama i seminarima u Europi i SAD-u. Izdao je više od deset knjiga i četrdeset članaka iz područja EU, međunarodnog i komparativnog prava.