Studiji menadžmenta
“Podbacili smo na više različitih razina. Kvaliteta visokog obrazovanja mjeri se prosjekom studiranja te postotkom diplomiranih prema broju upisanih studenata. Kod nas prosječno studiranje iznosi sedam godina, što je daleko više od ostalih europskih zemalja, kao i postotak studenata koji diplomiraju”, objašnjava profesorica Singer te dodaje da to nisu jedini problemi s kojima se suočava hrvatski obrazovni sustav. Posebno ističe lošu rangiranost studija menadžmenta, što stvara brojne probleme, ne samo u obrazovanju nego i u praksi. Na fakultetima se uglavnom podučava upravljanje velikim poduzećima, čiji je broj u Hrvatskoj gotovo zanemariv, pogotovo u odnosu na globalnu pojavu multinacionalki s kojima su hrvatske tvrtke neusporedive. “Kod nas je situacija bitno drukčija. U Hrvatskoj prevladavaju mala i srednja poduzeća, a upravljanje takvih subjektima bitno je drukčije od upravljanja velikima, no obrazovni programi to ne razlikuju. Nadalje, ti studiji ne smiju biti općeniti, što je kod nas slučaj. Drastične su razlike između menadžmenta za upravljanje procesima, strateškog menadžmenta, marketinškog menadžmenta, upravljanja financijama, liderstva i drugih specifičnih sadržaja. Ishod takvog obrazovanja u praksi, primjerice, rezultira slabom implementacijom novih tehnologija u tvrtke, što je još jedan segment po kojem se mjeri konkurentnost, a na kojem zaparvo padamo”, ističe profesorica Singer. Iako je bolonjski proces skratio studiranje, prema njezinu mišljenju malo je toga učinjeno na implementaciji pravih vrijednosti tog sustava obrazovanja. Hrvatsko visoko obrazovanje se i dalje ne može pohvaliti interaktivnom nastavom i boljim uvjetima rada. Također izdvaja kroničan nedostatak kvalitetnih studijskih programa koji trebaju pratiti dugoročne potrebe tržišta rada uz usklađivanje upisnih kvota s tim potrebama, što je također zadatak s kojim se Hrvatska nikad nije ni pokušala suočiti.
Ulaganje u školstvo
Nadalje, Hrvatska premalo izdvaja za istraživačke projekte na sveučilištu, zbog čega mnogi odlaze u inozemstvo. Resorno ministarstvo godišnje izdvaja oko 140 milijuna kuna za projekte, no kad se sve podijeli po sveučilištima, projekti rijetko dobivaju više od 20-ak tisuća kuna, što je premalo za ozbiljan rad. “Treba ulagati u izvrsnost, no osim dobre volje, za sve poželjne promjene glavni su preduvjet investicije koje treba osigurati država te suradnja visokoškolskih institucija s gospodarstvom”, ističe Singer.
Upravljanje
Problem korupcije
Gvozdena Flegu, bivšeg ministra znanosti, podaci Vijeća za konkurentnost ne iznenađuju. On smatra da problemi nisu obuhvatili samo visoko obrazovanje, nego sve razine sustava. Osnovne škole su loše opremljene, i nastavnici i đaci su informatički nepismeni. Srednje škole su zanemarene, pogotovo one strukovne, koje bi trebale imati statešku važnost. “Obrazovanje na sveučilištima trebalo bi biti motor razvoja, no to neće postati sve dok njima vlada korupcija umjesto transparentnosti te podobnost umjesto kvalitete”, tvrdi Flego. Naime, sustavom znanosti upravljaju četiri osobe, od čega je njih tri iz područja biomedicine, istog sektora kao i bivši ministar. “Za promjenu nužne su drastične kadrovske promjene ne inauguriranje kvalitete prema podobnosti”, zaključuje Flego.
Za sve poželjne promjene glavni su preduvjet investicije koje treba osigurati država
Slavica Singer članica NVK
Obrazovanje bi na sveučilištima trebalo biti motor razvoja, no to neće postati sve dok njima vlada korupcija
Gvozden Flego bivši ministar znanosti