5. svibanj 2006.| Teuta Franjković
I barbike nose štikle, zar ne
Vijest da je obitelj jednog dubrovačkog političara otkupila Severininu štiklu za nevjerojatnih 18.000 kuna što je, izrazimo li se financijski, i do tri puta veće od njene knjigovodstvene vrijednosti, odjeknula je hrvatskim jet-setom. Za takvu cijenu moglo se kupiti i do tri para Manolica ili jednog Weitzmana sa ugrađenim dijamantićima. Escadina štikla na sebi ima Swarovski kristaliće, i resice, i još je k tome zlatna - pa tko ne kaže da se ne isplati ulagati u kič. Pa još i usto i u dobrotvorne svrhe. Visoke pete uvijek su bile pojam. Na njima svaka žena izgleda mršavije, više i elegantnije. Nije ni čudo da smo spremne noge podvrći srednjovjekovnim torturama kada u petama izgledamo - tako svjetski. No ne radi se samo o inkvizicijskom mučenju naših stopala već i o torturi naših novčanika i kreditnih kartica. Vrtoglavica koja nas hvata pri pogledu na papirić s cijenom sve je češća, a pritom ne pomažu ni mirisne soli niti padanje u naručje nabildanog zaštitara (dobro, možda malo). Međutim, čim obujemo taj objekt obožavanja ukrašen remenčićima s petom od desetak centimetara, slabost nestaje, ruke dobivaju novu energiju, a zeleni komad plastike sjaji se u našim rukama. I prije no što se snađemo, čujemo se kako izgovaramo: na dvije rate molim vas i prstima stežemo sjajnu vrećicu s ulovom. Znam kako je. Imam i ja jedne Versace s 12 centimetara. U pravilu u njima samo - sjedim. Pokušala sam hodati ali kako u blizini nije bilo spomenutih zaštitara, odustala sam od tog ludog nauma. Još je jedna vijest zapanjila djecu baby boomera, a.k.a. generaciju osamdesetih. Djevojčice više ne žele Barbie lutku. Barbie je out a in je mobitel, iPod i Playstation. Pitam se gdje je nestalo razvijanje smisla za estetiku i modu? Kako će nam izgledati sljedeća generacija izvršnih direktorica. Hoće li nositi sponzorske majice i iPod umjesto Chanelove ogrlice?
Moda i barbike imaju puno toga zajedničkog. Prije svega nametanje ideala žene. Da sve izgledamo kao barbike (kao što se trude djevojke zaposlene u određenoj grani industrije), svijet bi bio totalno rasulo no postavljalo bi se pitanje, na koju barbiku se misli jer i među njima ima hijerarhije, kao i na Orwelovoj farmi. Da se mene pita ja bih bila Princess Barbie. To je ona lijepa barbika koju dobijete u najvećoj kutiji sa tonom dodataka, umecima za kosu, naušnicama i prstenjem, bar dvije tijare i oko tri para cipela. Dužu kosu od mene imala bi možda jedino Rapunzel Barbie. Ali tko bi dovraga, htio biti prokleta Matovilka cijelo vrijeme u dosadnoj zelenoj haljini, bez ikakvih dodataka osim glupog kartonskog prozorčića. Malo tko bi se odlučio biti i Christie. Ona je ipak brineta odjevena većinom high streetovski dok je na Barbie uvijek jasno da nosi izričito i samo couture. Isto tako, Christie uvijek ima i ružnije dečke priglupog izraza lica koji nisu najčešće ni do koljena Kenu. Pregnant Barbie model s blizancima u dodacima dobije kolica, pelene, bočice i umanjeni priručnik "What to expect when you're expecting", ali tko bi htio biti trudnica kad već možeš dobiti djecu i ravan stručić u Career Barbie modelu (+ dadilja, pas, laptop i savršene power heels). U svakom slučaju, možda je bolje da smo ovakve kakve jesmo i da pustimo djecu da se igraju čime žele. Mi smo ionako ispale savršeno, zar ne?