Za lokaciju Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) odabran je Cadarache, nedaleko od južnog francuskog grada Marseillea, a Francuska se uspjela izboriti za tu lokaciju nakon dugih i teških pregovora s Japanom.Projekt ITER koji je finaliziran nakon dugogodišnjih pregovora potpisan je na ceremoniji održanoj u francuskom glavnom gradu čiji je domaćin, francuski predsjednik Jacques Chirac, tada izjavio da “ako se ništa ne promijeni, čovječanstvo će za 200 godina potrošiti većinu fosilnog goriva nakupljenog tijekom stotina milijuna godina”, dodavši kako je projekt ITER pobjeda općeg interesa čovječanstva. Prema mišljenju mnogih fizičara, Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor mogao bi dovesti do gotovo neiscrpnog izvora ekološki prihvatljive energije, a otpad koji bi se dobivao pri tom procesu bio bi u velikoj većini ekološki prihvatljiv. Taj projekt tako se svrstava u potragu za istovremeno ekološki prihvatljivim i neograničenim izvorom energije. Opasne bi bile samo male količine otpada koje ne bi trebalo biti teško uskladištiti. Pristaše reaktora tvrde kako će tehnologija novog reaktora biti čišća od one u nuklearnim reaktorima, dok kritičari prosvjeduju zbog dugotrajne gradnje, kao i potencijalnog neuspjeha projekta.
Tehnički problemi
Fuzija je proces spajanja manjih (lakih) jezgara atoma u težu jezgru uz oslobađanje toplinske energije. Na Suncu se odvija proces nuklearne fuzije četiri atoma vodika u atom helija što daje toplinu, svjetlost i druge vrste zračenja. No kako će proces kontrolirane termonuklearne fuzije, koji namjerava reproducirati reakcije koje se odvijaju u središtu Sunca, biti vrlo teško i skupo oponašati na Zemlji, prema najoptimističnijim procjenama, početak komercijalne uporabe fuzijskog reaktora očekuje se za pedesetak godina. Tehnički zahtjevi za kopiranje tog procesa, na čiji su razvoj znanstvenici utrošili nekoliko desetljeća, uistinu su golemi, no nagrada je, u slučaju da projekt uspije, velika. Jedna od najboljih stvari kod fuzije ta što troši samo male količine goriva, a energija koja se dobiva tim procesom je 10 milijuna puta veća od one koja se dobiva tipičnom kemijskom reakcijom, kao što je izgaranje fosilnih goriva. Nuklearna fisija, koja se koristi u nuklearnim centralama, očituje se dijeljenjem atoma kako bi se dobila energija. Proces kontrolirane fuzije još je daleko od svladavanja, usprkos više od trideset godina napora, tako da pokusi neće tako brzo završiti komercijalnom proizvodnjom struje. “Pomoćna i energetska postrojenja, kao i centar za posjetioce, bit će sagrađena 2008., dok će reaktor poprimiti svoj pravi oblik 2009. godine”, najavili su 2006. godine političari i znanstvenici, no sada je potraga za Svetim gralom energije upala u ozbiljne probleme. Ambiciozan međunarodni plan suočava se s rastućim troškovima, kašnjenima i tehničkim problemima. BBC je došao do e-maila koji pokazuje da su troškovi izgradnje Itera porasli više od 100 posto. S druge strane, neki znanstvenici počinju vjerovati da su tehnički problemi takve naravi da će biti potrebno još 100 godina prije nego što fuzija postane komercijalno isplativa. Na jugu Francuske, na površini većoj od 400.000 metara četvornih radnici su napravili platformu na koju će se smjestiti eksprimentalni reaktor. “Ovo će biti najveći znanstveni eksperiment na svijetu. Na ovoj platformi sagradit ćemo 130 zgrada, a u glavnoj će se nalaziti reaktor koji će biti golem, otprilike kao Slavoluk pobjede u Parizu, a bit će težak kao nosač aviona, 36.000 tona”, kaže Neil Calder, glasnogovornik projekta Iter.
Rast cijena
Međunarodni projekt upada u probleme zbog rasta cijena sirovina i broj radnika na projektu. E-mail koji je čudnim putem dospio do BBC-ja pokazuje da su troškovi narasli na 16 milijardi dolara. Professor Sebastien Balibar direktor je istraživanja pri francuskom nacionaln laboratoriju u Parizu, a on tvrdi da bi preusmjeravanje novca iz drugih istraživačkih projekata u Iter bila katastrofa za znanost: “Ako se novac u Iter preusmjeri iz područja energije ili nafte i ako za stotinu godina budemo znali kako kontrolirati fuziju, onda je to u redu. Međutim, ako se novac uzme iz projekata koji se bave fizikom ili biologijom, to bi bilo vrlo loše”.Na nesreću, troškovi nisu jedini problem: tehnike poteškoće također su goleme. Fuzija nastaje kad se jako zagrijani plin, plazma, dovede u stanje u kojem atomi vodika stupaju u međusobnu interakciju pri kojoj se oslobađa velika količina energije. Profesor Bruno Coppi s MIT-a već nekoliko desetljeća radi na fuziji u američkim i talijanskim laboratorijima. Taj ugledni stručnjak za fuziju vjeruje da je Iter pogreška: stajat će previše, gradit će se predugo, a na kraju možda i proizvede fuziju. On tvrdi da treba razmotriti druge opcije: “Vremena nemamo mnogo, situacija s klimom je sve gora. Mislim da moramo pronaći brže eksperimente. Iter bi trebao priznati svoja ogrničenja - da će dati limitirani doprinos fuziji. Fuzija je kao pokušaj stavljanja Sunca u kutiju, ali mi ne znamo kako napraviti tu kutiju”.Jedan od središnjih problema je u čemu držati plinove koji su deset puta topliji od Sunca; takav materijala jednostavno ne postoji.
Desetljeća čekanja
Znanstvenici koji rade na Iteru još su uvjereni da je njihov projekt najbolji put prema iskorištavanju fuzije. Profesor Norbert Holtkamp vodi izgradnju reaktora: “Iter je korak koji će pokazati da je fuzija izvediva. Je li to laki korak, o tome možemo diskutirati, ali on sigurno ima potencijala. Svaki projekt može propasti, osobito onaj koji još nikad nije izveden, pa bi bilo neodgovorno da bismo tvrdili da će Iter sigurno biti uspjeh.” O rastućim troškovima materijala i tehničkim problemima razgovarat će predstavnici zemalja članica projekta, a jedan od izlaza iz situacije neugodne za te države mogao bi biti novi projekt, smanjena verzija Itera. Znanstvenici kažu da u sljedećih 40 godina fuzija sigurno neće biti komercijalni izvor energije, no dodaju i da je 40 godina kratko vrijeme, manje od jedne generacije i da valja razmišljati o generacijama koje dolaze. “Globalno zagrijavanje postoji i moramo odmah naći rješenje, ne možemo čekati stotinu godina. To je hitan problem”, kaže profesor Balibar. A Iter ne može uspjeti dok se barem znanstvenici ne dogovore ima li on smisla.