Prognozeri i Crobex
Uglavnom, gledajući kako Italija ove godine mora izmisliti 500 milijarda eura, Francuska 421, Njemačka - dobro, to nije problem - 330… šalio sam se s prijateljima kako je dobra oklada da će dragi naš Draghi za neko vrijeme morati rezati kamatu, a i pritisci da tiska eure nekako su logični. No, više od svega zanima me kako će se prva i druga eurounijska liga dogovoriti o potezima za povećanje konkurentnosti. U gorkoj šali rečeno, dug i nije prevelik problem. Što bi Greenspan rekao, tiskaš pare i vratiš dug (naravno, nije isto kaže li to Greenspan ili Pernar; gotovo identične izjave podrazumijevaju s jedne strane enormno znanje, a s druge enormno neznanje). Pritisci rastu, i recimo da su pritisci upravo to što i Draghiju i Merkel treba kako on, iako tu svi sve znaju, ne bi gubio bankarske, i kako ona, iako birači uglavnom ne znaju ništa, ne bi gubila političke bodove. Ili barem ne bi izgubila previše. No, znajući da u Kinu najviše izvozi Njemačka, a da u Portugalu možeš i pola sata sjediti na terasi prije nego što te konobar pita što bi pio ili jeo, baš me zanima kako će se svi oni dogovoriti što im je činiti da budu konkurentniji. U kavanskoj šali rečeno, neće Njemačka biti ništa siromašnija ako joj građani osiromaše trideset posto.Iz čitanja prognoza stranih i domaćih mudrih glava je li euro čvršći nego ikada, ili hoće li pasti na 1,25 ili je to samo stanica do 1,2 ili niže, prenuo me Londoner koji je, svijet je stvarno čudo, diplomirao na Zagrebačkoj burzi. Pitao me je što mislim, koji bi se uvjeti trebali ostvariti da se vrate dobra, stara vremena. Nasmijao sam se tako glasno da nam je obojici bilo neugodno, čulo me se pet stolova dalje. Ipak je htio čuti i malo teksta. Pa dobro… Rekoh mu da savjet ne tražim, niti bih ga dao, no mislim da bi se dobra, stara vremena vjerojatno vratila ako bi budala bilo više nego dionica, ili, manje vulgarno rečeno, ako bi novca bilo više nego dionica. Kako su sjećanja na posljednje takvo doba, koliko god glupost i neukost masa bile apsolutne, svježa, ne nadam se skorom procvatu Zagrebačke burze. Dalje, naglašavajući da savjet ne tražim niti bih ga dao, rekoh Londoneru da je dobra oklada da bi Crobex na 800-900 za mene kao pojedinca vrlo vjerojatno značio povratak dobrih, starih vremena.
Spomenik naivnosti
I, život je ponekad šaljivac, opaki cinik. Koji dan nakon ćakule s Londonerom, u četvrtak su protrgovane 26.734 dionice Planuma. (Neki dan sam brisao prastare mailove, među kojima sam naišao i na mail u kojem moj bivši prijatelj, onaj, prugasto odelce, kila gela u kosici, teleći pogled, na spominjanje korelacije Fedove kamate i indeksa, hvali Planum na sva zvona. Prekasno sam doznao da su i on i ostali prijatelji prodali Planum, kao i Strumicu tabak; posilni glavnog analitičara se na krstarenju hvalio komadima kako se obogatio na Strumici koju je prodao, citiram, glupim miševima. Ostavio sam taj mail u inboxu kao spomenik vlastitoj naivnosti, spomenik negdašnjem uvjerenju da bar u banci ne varaju kao šibicari.) Čisto iz znatiželje, pogledao sam tko ima toliko dionica. Skrbnički račun RBA Beograd 27.627, Planum Invest 28.400, P.A.T. Inženjering 31.263, skrbnički račun Vojvođanska banka 68.604 i North Sea Finance, idealno ime za tvrtku registriranu na Cipru, 103.274. Hajde, baš da vidim tko je kupac na, podaci s belex.rs, na P/E 9 i P/B 0,23… Zapravo, možda je vrijeme da prekopam web kao nikad, sortiram preporuke brokeraja i cijene nakon preporuka, i objavim tablicu.
* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).