Nema prijenosnih kanala
Krenut ćemo s lošim vijestima: električna energija koja se trenutno proizvodi putem fotonaponskih ćelija ne može se cijenom mjeriti s konvencionalnim tehnologijama. "Mrežni paritet", to jest trošak proizvodnje električne energije putem krovnih solarnih ploča jednak električnoj energiji utičnice, postići će se tek sredinom ovoga desetljeća. Čak će i tada solarna energija biti skuplja nego električna energija proizvedena standardnim putem jer "mrežni paritet" ne uključuje troškove prijenosa i distribucije, koji obično nose polovicu troška konačne cijene električne energije. Štoviše, čak i da solarna električna energija bude konurentna, nije ekonomski smisleno izvoziti je Njemačkoj: prijenosni kanali ne postoje, a zbog gubitka energije u prijenosu do dalekih odredišta nema ih smisla ni graditi. Cijene električne energije u Njemačkoj nisu sustavno više od onih u Grčkoj, koja danas uvozi električnu energiju. To znači da bi grčka solarna energija prije svega zamijenila skupocjenu standardnu proizvodnju električne energije u toj zemlji. Čak i da se smanji potreba za uvozom goriva, s obzirom na to da se električna energija u Grčkoj dobiva uglavnom od nafte i plina, to ne bi značajnije utjecalo na tekući račun Grčke. Na kraju krajeva, solarne se ploče najvjerojatnije neće proizvoditi u Grčkoj, nego će ih morati uvesti.
Mali povrat ulaganja
Ukratko, problem je u tome što proizvodnja solarne energije ne jamči velik povrat ulaganja. Radi se o kapitalno intenzivnom sektoru, u kojem se ne bi otvorio prostor za veći broj radnih mjesta (tek za postavljanje ploča). Kad bi Grčka uspjela proizvesti višak električne energije solarnim putem, od izvoza ne bi uspjeli mnogo utržiti jer zbog standardizirane tehnologije pojedine tvrtke i vlade ne bi stekle proizvodnu prednost. Čim proizvodnja solarne električne energije u Grčkoj postane konkurentna, druge će, jednako sunčane države (Španjolska, Italija, Portugal, Bugarska i druge) krenuti sličnim putem i ući na to tržište. To će cijenu električne energije vrlo brzo približiti troškovima proizvodnje jer će se solarni kapacitet u Europi približiti zadovoljenju potražnje. Iako se Grčka ne može opravdano nadati da će se pretvoriti u Saudijsku Arabiju zahvaljujući opsežnom sustavu fotonaponskih ćelija, Schäuble je u pravu utoliko što tvrdi da više ima smisla proizvoditi solarnu električnu energiju u Grčkoj nego u Njemačkoj. Njemačkoj je cilj putem potpore solarnim programima smanjiti cijenu solarnih ploča, zbog čega trenutno i plaćaju visoku početnu cijenu od oko 200 eura po megavatsatu, a cijena električne energije trenutno se kreće oko 55 eura po megavat satu.
Prodaja certifikata
Dakako, smanjenje troškova ne ovisi o lokaciji pokretanja projekta: njemačka sredstva bit će bolje iskorištena u sunčanoj Grčkoj nego u hladnoj Njemačkoj. Sustav fotonaponskih ćelija u Grčkoj pokrio bi visoke troškove, što znači da će trebati manje subvencija. Kako bismo bili sigurni da će njemački novac i grčko sunce omogućiti razvoj tehnologije solarne energije, trebali bismo uvesti europski "sustav zelenih certifikata". Putem takvog sustava svaki bi europski dobavljač električne energije morao jamčiti da dio energije dobavlja iz obnovljivih izvora energije. Tako bi se ciljevi dobavljača lakše diferencirali i bilo bi lakše uvidjeti koliki je potencijal pojedinih zemalja u stvaranju tehnologije na temelju obnovljivih izvora energije. Zemlje koje mogu iskoristiti više obnovljivih izvora energije, naprimjer Grčka, mogle bi prodavati certifikate zemljama kojima su potrebniji, kao što je Njemačka. Na taj bi način Nijemci povoljnije mogli doći do obnovljivih izvora energije i Grčkoj donijeti dobit, a ne bi europski sustav obnovljivih izvora energije doveli u pitanje. No ne bismo se trebali oslanjati na pronalazak solarne zlatne žile.
© Project Syndicate, 2011.
Georg Zachmann, znanstvenik je u Bruegelu i bivši zaposlenik njemačkog ministarstva financija i Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja