Nedostatna proizvodnja
Ta neravnoteža ilustrira iznimno porazno stanje u nacionalnom agraru. Unatoč golemim poticajima, najvećim u europskim okvirima uz iznimku Malte, s obzirom na broj obradivih hektara i ostvareni volumen proizvodnje, u 20 godina državne samostalnosti nismo ostvarili proizvodnju dostatnu ni za domaću potrošnju, kamo li da je još pretekne za izvoz. Zapravo, u većini proizvoda nismo se primaknuli ni rezultatima koje je hrvatska poljoprivreda uspješno postizala u godinama prije Domovinskog rata. Iz podataka Eurostata vidljivo je da su od početka 2000. do kraja 2009. godine vodeći uvozni proizvodi bili mlijeko i mliječni asortiman. Tako je u 2009. godini u odnosu na 2000. uvoz ukupna mliječnog asortimana bio veći čak 156 posto, dok je paralelno izvoz rastao skromnih 14 posto. Istovjetan trend nastavljen je i u protekle dvije godine. Podaci Carinske uprave, kojima se koristi i interesna grupacija Croatiastočar, otkrivaju da su u prvih 11 mjeseci 2011. uvezene 69.882 tone mlijeka i prerađevina, što je stajalo oko 103 milijuna dolara, dok je u istom razdoblju prethodne godine uvoz iznosio 50.641 tonu, a odnio je iz zemlje 76 milijuna dolara. Nakon niza godina i velikih ulaganja u mliječne farme, na kojima je rasla proizvodnja mlijeka, prošle i pretprošle godine zabilježen je pad na razini količina iz jednomjesečne mjesečne proizvodnje. Zbog toga je za 2011. bivša Vlada odobrila bescarinski uvoz 65.000 tona mlijeka.
Njemački sir
Kada su posrijedi mliječne prerađevine i pojedina tržišta europskih članica, Njemačka se javlja kao ključna lokacija s koje uvozimo najveće količine. Tako je, primjerice, čak 93 posto uvoznoga sira ementalera proizvedeno u Njemačkoj, 59 posto edamera također, a 80 posto jogurta iz uvoza njemačkoga je podrijetla. Drugo mjesto na listi uvoznog asortimana iz EU drže sve vrste mesa. Tako je tijekom 2009. uvoz toga asortimana prema količinama iz 2000. rastao 167 posto, dok je trgovanje u obrnutu smjeru bilo veće tek 44 posto. Hrvatska je zbog nedostatne proizvodnje veliki uvoznik i svježega i smrznutoga mesa, pogotovo određenih kategorija mesa namijenjenih za daljnju preradu. Procjenjuje se, primjerice, da bi zbog proizvodnje pršuta koje tržište godišnje konzumira u tovu trebalo biti milijun više svinja, na sadašnjih 1,3 milijuna grla.
Jedini 'jocker'
Kod uvoza mesnih prerađevina argument je i to jedini 'jocker' u ovom prehrambenom sektoru na strani hrvatskih proizvođača. Naime, na razini spomenutih deset godina uvoz mesnih prerađevina iz EU u Hrvatsku rastao je 43 posto, dok je izvoz u obrnutu smjeru bio veći čak 142 posto. Posljednjih pet godina, uz šećer i ribe, još samo mesne prerađevine bilježe konstatnu pozitivnu bilancu u ukupnoj robnoj razmjeni, pa tako i u trgovanju s članicama Unije. Međutim, kod živih životinja trend je opet obrnut, europski farmeri znatno više profitiraju nego hrvatski. Uvoz živih životinja u promatranom razdoblju rastao je 127 posto, dok je izvoz pao na skromnih 36 posto. Hrvatski farmeri godišnje u prosjeku potroše između 50 i 60 milijuna eura kupujući kod europskih kolega odojke za daljnji tov. Koje pak pošto ih utove ne mogu prodavati natrag na tržište Unije. Cijepljenje radi sprečavanja pojave svinjske kuge bio je povod europskoj birokraciji za postavljanje rampe uvozu hrvatske svinjetine, što ovdašnji farmeri i poduzetnici ocjenjuju trgovinskom barijerom nametnutom neopravdano potencijalnim izvoznicima.
Stegovne mjere
Problem je konstatiran još 2003., no još nije riješen nego je dočekao i novu Milanovićevu koalicijsku Vladu, koja će morati iznaći rješenje povoljno za hrvatske i svinjogojce i prerađivačku industriju prije srpnja 2013. namjerava li stabilizirati domaće tržište. Europska unija u svojim stegovnim mjerama prema hrvatskom tržištu dosad je samo jednom olabavila kriterije. Bilo je to 2009., u godini uvoza enormnih količina vrlo jeftinog sira iz nekih EU članica koje su visokim subvencijama poticale izvoz rješavajući se na taj način viška. Golemi uvoz postao je prijetnja domaćoj proizvodnji i nakon teških pregovora Hrvatska je dobila zeleno svjetlo za zaštitne carine na uvoz sira.Nedostatna proizvodnja glavni je uzrok velika uvoza budući da i prerađivačka industrija mora imati sirovine za svoje kapacitete. Državni zavod za statistiku poljoprivredni sektor prati tek od 2005. Prema statistici, poljoprivredna proizvodnja te godine vrijedila je 17,8 milijardi kuna, dok je bruto dodana vrijednost procijenjena na 5,7 milijardi kuna. Za 2010. stoji da je sveukupna proizvodnja u poljoprivrednom sektoru vrijedila 21,2 milijarde kuna, dok je bruto dodana vrijednost narasla na 9,7 milijardi kuna.
Mali rast
Neto dodana vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2005. godini dosegnula je tek 3,66 milijardi, a u 2010. bila je 7,1 milijardu kuna. Međutim, u razdoblju između 2007. i 2010. godine, kako pokazuju statistički podaci, vrijednost poljoprivredne proizvodnje rasla je samo 1,2 milijarde kuna,a istodobno je bruto i neto dodana vrijednost bila je veća za po 2,6 milijardi kuna.
Malo optimizma
Poljaci povećali proizvodnju 45,2 posto
Novopridošlih 12 zemalja članica EU, prema podacima Eurostata, svoju poljoprivrednu proizvodnju u 2010. prema 2005. u prosjeku su povećale 12,7 posto. Najbolji rezultat ima Poljska, gdje je proizvodnja veća 45,2 posto. Slovenija, s kojom se Hrvatska voli uspoređivati, premda je mnogo organiziranije uredila svoj agrar, bilježi pad proizvodnje od gotovo osam posto.