Bez strateških investitora
Free float, odnosno broj slobodno raspoloživih dionica za trgovanje, predstavlja broj dionica koje drže investitori spremni njima trgovati, što, dakle, isključuje strateške investitore u vlasništvu 5 i više posto dionica, trezorske te dionice pod lock-upom. Investicijski savjetnik Abacus brokera Dalibor Balgač kaže da je pitanje free floata pitanje likvidnosti i vlasništva nad kompanijom. "Što je veći free float, to većinski vlasnik teoretskih dionica ima manju kontrolu nad tvrtkom", kaže Balgač i dodaje: "No to nije sasvim primjenjivo na domaće dionice!". Naime, iako dio domaćih institucionalnih investitora ima znatan postotak vlasništva u nekim kompanijama, njihov utjecaj i nezainteresiranost da sudjeluju u poslovnoj politici tih kompanija u najmanju je ruku nespojivo s brojem dionica. Neslužbeno se i dalje može čuti da razmišljanje nije evoluiralo dalje od kupi jeftino prodaj skupo. Jedan od investitora kojima je važan podatak o free floatu su mirovinski fondovi. Kad im je nakon duljeg zagovaranja dano zeleno svjetlo za ulaganja u kotaciju Javnih dioničkih društava, Hanfa je mirovincima uvjetovala da do 15 posto imovine pod upravljanjem mogu uložiti u dionice s tržišnom kapitalizacijom većom od 750 milijuna kuna. Za dionice s free floatom manjim od 20 posto, regulator je uvjetovao da imaju tržišnu kapitalizaciju veću od 200 milijuna kuna. "Free float prije svega ima ključnu ulogu u likvidnosti; veći free float temelj je veće likvidnosti pojedine dionice", kaže. Naglašava da veća likvidnost dionica nužno znači smanjenje rizika likvidnosti, odnosno jednostavnim rječnikom rečeno: veći free float manji rizik prodaje dionica.
Razvoj burze
Iako je nagli razvoj domaćeg tržišta kapitala dijelu investitora zamaglio istinu koliko je ono zapravo mlado i nezrelo, fundamenti su hladan tuš, a među njima i važnost free floata. "Zaista postoji razlika između onog što free float predstavlja investitorima na stranim (i razvijenim) tržištima i kod nas. No prirodno je u razvoju burze da mlada tržišta imaju problema s likvidnošću", kaže Balgač. Dodaje da je problem niske likvidnosti posebno došao do izražaja čim se financijska kriza prelila i na domaće tržište jer se povukao dio stranih investitora koji su osiguravali dio likvidnosti.
Ulagači čekaju 'market makere'
Investitori očekuju da se situacija s free floatom popravi kad zažive 'market makeri'. To bi ponajprije trebale biti banke koje bi stvarale i ponudu i potražnju vrijednosnim papirima što bi produbilo tržište i osiguralo mu svježu injekciju likvidnosti. Interes market makera je zarada na spreadu, razlici između kupovne i prodajne cijene. "Dosad market makeri nisu zaživjeli jer su se banke i brokeri bojali da se ne pretvore u 'skladišta dionica'", svjestan je i član Uprave Hanfe Ivo Šulenta, no smatra da će novim zakonom koji je liberalnije riješio ta pitanja market making konačno mogao zaživjeti. I na samoj Zagrebačkoj burzi upravo je u tijeku izrada pravilnika za regulaciju te institucije. "S boljom likvidnošću umanjuju se cjenovne fluktuacije, i to je ono što će donijeti market makeri", kaže Balgač. Uvjet stranih fondova da ulažu u tržišta u razvoju kakvo je hrvatsko jest određena razina likvidnosti, od primjerice milijun eura prometa dnevno, što danas ima samo nekolicina vrijednosnica.