Porezni rezovi i potrošnja
Takva reakcija podrazumijeva veći proračunski deficit. Automatski fiskalni stabilizatori postali su osobito važni u trenutku kad zemlje članice eurozone ne mogu monetarnim mjerama stabilizirati potražnju. Nedostatak monetarnih alata, s manjkom prilagodbe deviznog tečaja, također bi mogao opravdati neke diskrecijske cikličke porezne rezove i povećanu potrošnju. Na žalost, nekoliko država članica eurozone u povoljnim je vremenima dopustilo rast fiskalnog deficita, umjesto da su to činile u razdobljima smanjene potražnje. Državni je dug tih zemalja rastao kako zbog strukturnog, tako i zbog cikličkog deficita u proračunu. U prošlih 10-ak godina do strukturnoga proračunskog deficita je došlo zbog izostanka reakcije u vezi s kamatnim stopama članica eurozone na nacionalne razlike glede fiskalne politike i razine dugova. Kako financijska tržišta nisu prepoznala razlike između članica eurozone vezane uz rizike, prekomjerno zaduživanje nije utjecalo na kamatne stope na državne obveznice. Zajednička valuta značila je i da se razlike u fiskalnoj raskalašenosti više nisu mogle uočiti u deviznom tečaju. Grčko priznanje iz 2010. da je znatno umanjila fiskalni deficit bilo je poziv na buđenje financijskim tržištima i potaknulo je znatan rast kamatnih stopa na državne dugove u nekoliko članica eurozone. Cilj summita Europske unije u Bruxellesu početkom prosinca bio je spriječiti slične buduće akumulacije dugova. Čelnici vlada članica načelno su se složili glede ograničenja budućih fiskalnih deficita putem ustavnih promjena kojima bi se osigurala uravnoteženost proračuna.
Točnije, složili su se o granici godišnjeg strukturnog proračunskog deficita na 0,5 % BDP-a, s tim da će se uvesti kazne za zemlje čiji ukupni fiskalni deficit premaši 3% BDP-a, u što su uključeni i strukturni i ciklički deficit, čime se ciklički deficit ograničio na 3% BDP-a. Pregovarači utanačuju pojedinosti prije još jednog sastanka čelnika vlada EU na kojemu bi se trebala odrediti pravila koja će usvojiti zemlje članice. Važan dio sporazuma o deficitu iz prosinca jest odredba prema kojoj članice smiju imati ciklički deficit veći od 0,5%, što je značajan alat za borbu protiv pada potražnje. Nejasno je hoće li kazne za države čiji ukupni deficit bude iznosio više od 3% BDP-a biti dovoljne, odnosno hoće li potaknuti te države da žrtvuju više anticikličkog fiskalnog poticaja. Najviše plaši službena pritužba ECB-a da predložena pravila nisu dovoljno stroga. Jorg Asmussen, ključni član izvršnog odbora ECB-a, pregovaračima je uputio pismo u kojemu tvrdi da se članicama ne bi smio dopustiti limit veći od 0,5% BDP-a, osim u slučaju "prirodne katastrofe ili ozbiljne krizne situacije" izvan kontrole dotične vlade. Ako se to usvoji, eliminirat će se alati automatske cikličke fiskalne prilagodbe, što bi moglo dovesti do pada potražnje i ozbiljne depresije. Primjerice, kad bi uvjeti u ostatku svijeta uzrokovali pad potražnje za francuskim izvoznim proizvodima, došlo bi do pada proizvodnje i zaposlenosti u Francuskoj. Time bi se smanjio porezni dohodak i povećala transferna plaćanja, što bi poguralo fiskalni deficit iznad 0,5 % BDP-a.
Pad strukturnog deficita
Ako se doista uvede, navedeni prijedlog mogao bi rezultirati vrlo visokim stopama nezaposlenosti i izgraditi nepremostivu zapreku oporavku - ukratko, depresiju. U praksi bi se te mjere netko mogao ne pridržavati, kao što se odustalo od Pakta o stabilnosti i rastu nakon što su Francuska i Njemačka prekršile njegova pravila i za to nisu bile kažnjene.Bilo bi puno pametnije usredotočiti se na razlike između cikličkog i strukturnog deficita te dopustiti deficit koji je rezultat automatskih stabilizatora. Europska središnja banka trebala bi poslužiti kao posrednik pri određivanju tih razlika i objavljivati procjene o cikličkom i strukturnom deficitu. Njezina analiza trebala bi razlikovati stvarni deficit (s inflacijskom prilagodbom) i povećanje nominalnog deficita koji nastaje kad zbog veće inflacije rastu troškovi zaduživanja pojedinih zemalja.Italija, Španjolska i Francuska imaju deficit veći od 3% BDP-a. No, to nije strukturni deficit. Financijska tržišta bila bi bolje informirana i imala bi više povjerenja kad bi Europska središnja banka upozorila na veličinu stvarnog strukturnog deficita te pokazala da je on trenutačno u padu. Za investitore, to je nužna značajka fiskalne solventnosti.
© Project Syndicate, 2012.
Martin Feldstein, profesor je ekonomije na Harvardu, bio je predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika američkoga predsjednika Ronalda Reagana i predsjedatelj Nacionalnog zavoda za gospodarska istraživanja