6. veljača 2012.| Tomislav Birtić

Facebook bih platio 10,5 mlrd. dolara, P/E 7

SOPA i ACTA za mene su prevelike nepoznanice da bih za Facebook platio više od P/E 7-15, a ne znam ni imam li točne podatke za izračun Pi-Ija

Mislim da će inicijalnu javnu ponudu Facebooka samo promatrati, kao što sam samo promatrao i histeričan rast Croatia osiguranja (ako se cijela Vlada nije omastila na tom rastu, stvarno ih sve treba ekspresno smijeniti). No, Facebook. Kažu analitičari da se ne treba smijati očekivanoj tržišnoj kapitalizaciji oko 80 do 100 milijarda dolara. Jer su se tako smijali i Microsoftu i Googleu, a dostigli su 200 milijarda. Naravno da analitičari kažu da ne znaju vrijedi li Facebook 100, ili 20, ili samo milijardu, i to je u redu, ali više bih volio da umjesto usporedbe s rastom cijene Microsofta ili koga god barataju prihodom, dobiti, prognozama rasta. Pa, da ne bih bio poput njih, naglašavajući da ni ja ne znam koliko vrijedi Facebook, dodajući da savjet ne tražim niti bih ga dao, imajući u vidu i genijalnu Cramerovu misao da bi Facebook mogao biti kupnja života, samo ako bude po dobroj cijeni, zbog šturih podataka koji su navodno procurili, da će dobit 2011. biti 1,5 ili 2 milijarde dolara, prihod 3,8 milijarda ili više, kupio bih po 10,5 milijarda, a u najboljim okolnostima, recimo da nezaposlenost u Europi nije najveća otkako je eura, a kreditno ludilo je na svom početku, platio bih ga najviše 30.

Ipak za Velikog brata
Sjećam se kako je bilo s Linked Inom. "Ulagači su gladni društvenih mreža", bla, bla… Jedva da je itko progovorio o fundamentima. Da bi cijena išla od 95 do 64, pa do 109, pa gore-dolje do 59, na dan pisanja teksta 74 dolara; P/E 1457, za moje pojmove oko 100-200 puta preskupo, to jest previše je tu za mene budućnosti. Ne znam hoće li i inicijalna javna ponuda Facebooka biti dokaz da je burza frizerski salon za ovce, ali što se kupnje društvene mreže tiče, više me zabrinjavaju famozni zakoni koji bi ograničili - ha!, nazovimo ih - slobode na internetu. Nisam zagovornik Velikog brata, ali gledajući, slušajući i čitajući prenemaganja kojima ljudi moralno opravdavaju krađu tuđe imovine, to jest intelektualnog vlasništva, umovine, postajem zagovornik tih zakona. Štoviše, ako će to dokinuti hvalisanje lopova da je moju knjigu besplatno skinulo oko 2000 ljudi, nemam nikakvih problema da zbog tih zakona čovječanstvo ostane i bez Wikipedije i bez Facebooka. Općenito, stvarno mi je dosta tipova čiji je profil: naravno da želim da šestogodišnjak crnči da bih ja imao jeftini telefon, podržavam Occupy Wall Street iako bih da sam bankar radio u dlaku isto što rade bankari, a na kraju krajeva, da sam isti kao oni, i gori!, dokazujem i kupujući proizvod robovskog rada i pljačkajući tuđu imovinu, svjesno čineći kaznena djela. I, da se ne šalimo, da nema piraterije, danas bih, usprkos kaljuži u kojoj se valjamo u Hrvatskoj, imao izdavačku kućicu. Usred ove jezive nezaposlenosti zapošljavao bih tri do deset ljudi mlađih od 30 godina. (Nezaposlenost, posebno nezaposlenost mladih u cijeloj Europi, stvarno me brine, zbog nje SOPA i ACTA izgledaju kao radnje koje vlade poduzimaju pred rat.) Naravno, na Google Finance pogledao sam kako stoji Amazon, ali, uvažavajući da je kompanija nedavno investirala, P/E 100 ohladio me je i od pregledavanja izvješća proteklih deset godina i od kupnje; opet previše budućnosti.

Socijalno otpuštanje'
Uglavnom, dok Linić najavljuje otpuštanja u javnom sektoru, a u oglasniku sam opet našao kvadrat u najužem centru Zagreba, novogradnja, potrebno dovršiti, za manje od 1000 eura, moj kompić s Facebooka Nikola Blažević predlaže socijalno osjetljivo slanje radnika koji zapravo nemaju što raditi kući, u prvoj godini uz punu plaću, u drugoj 15 posto manje, i tako do nule, ali bi ljudi ipak imali vremena snaći se. Pregovori Njemačke i prijatelja s Grčkom, koji više nisu ni nadmudrivanje ni vic, valjda će izdržati do izbora u Francuskoj (izdržati znači odugovlačenjem pomoći Sarkozyju, kojeg bi Merkel trebala voditi za ruku da se vidi koga Francuzi trebaju podržati), a Portugal je gdje je Grčka bila prije nekoliko mjeseci, i već traži barem istu milost kreditora. Prijatelj kaže da mu je prinos od 15 posto na portugalske obveznice preskup, da se nada kupnji po 30 posto, i da ga ne bi bio strah kupiti. I dalje razmišljam o Adrisu. Ali, ne žurim, razmišljam polako.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Niste pretplatnik?

ključne riječi

Moje pretplate

komentari (1)

vatreni108:03
06.02.12.

MA čarolija...da sam ovo, da sam ono...da imam čarobni štapić, da baba ima čarobni štapić...čudo, čudo od texta !!!!
Ja ne bi, ali ipak bi da jesam, ali nisam pa ne bi, možda...velika je zbrka u glavi tog "investitora", koji glumi zapravo glumata, ali to odavna ne prolazi..naravno da si promatrao rast CO kad je 1 dionica otprilike tvoje godišnje ulaganje...jer toliko uštediš kaj ne pušiš....uf kako to dugo nismo čuli...i to kakvo je stanje u lokalnoj birtiji...al evo nas opet na cijenama stanova...e to si fakat jak...a da promijeniš zanimanje pa postanješ agent za nektrenine...007...čovječe, AGENT....mačke bi poludile...a i veljača je pa su ti izgledi bolji....samo razmišljaj polako...dok vlakovi prolaze....
Citiraj Ubaci link Podebljaj tekst Nakosi tekst Podcrtaj tekst
broj znakova: 4000 Pošalji poruku