Marija Duljković
"Domaće banke u kreditnim ugovorima ne navode referentnu kamatnu stopu, primjerice Zibor, kamatnu stopu na tromjesečne zapise Ministarstva financija, eskontnu stopu HNB-a ili pak Euribor, koje bi bile općepoznate i na koju bi se dodala kamatna marža, ovisno o rizičnosti samoga klijenta. U kreditnim ugovorima navodi se promjenjiva redovna kamatna stopa koja nije vezana za referentnu kamatnu stopu pa banka može neopravdano promijeniti visinu ugovorene redovne kamatne stope. To je jednostrana odluka u dvostranim ugovorima, što je, smatram, zakonski upitno prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i Zakona o obveznim odnosima (ZOO)", tvrdi Duljković. Hrvatske si banke, dakle, dopuštaju samovoljnu promjenu kamatne stope kredita jer ne postoji nikakva referenca uz koju bi se vezala ta promjena. Duljković se tim problemom bavi gotovo godinu dana. Ističe kako hrvatske banke kod kreditnih ugovora s promjenjivom kamatnom stopom sklapaju ugovore u kojima je navedeno kako je redovna kamatna stopa promjenjiva "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju odluke o kamatnim stopama banke". Prema njezinu mišljenju u Hrvatskoj navedena dva zakona definiraju kako su "promjene pojedinih odredbi međusobnih ugovora - u ovom slučaju promjenjive kamatne stope - bez ugovorene referentne stope, moguće ništavan ako uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno ako su suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama". Konkretno, kada banka promijeni kamatnu stopu, potrošači bi imali pravo pokrenuti sudski postupak u kojem bi imali mogućnost dokazati da je potez banke ništavan, odnosno pravno nikada nije postojao.
Zoran Bohaček, HUB
Osim toga Zakonom o zaštiti potrošača utvrđene su nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima kroz koje se mogu ocjenjivati svi kreditni ugovori koje banke sklapaju s potrošačima, uključujući i potrošačke kredite. Nepoštenim odredbama mogu se smatrati odredbe u kojima pojedine banke u standardnim, unaprijed formuliranim ugovorima utvrđuju da je potrošač suglasan s promjenjivom redovnom kamatnom stopom i svim njezinim budućim izmjenama i dopunama u bančinim aktima. Upitan za komentar Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka, za Poslovni je dnevnik kazao kako "referentna kamatna stopa u Hrvatskoj ne postoji i neće postojati sve do ulaska u eurozonu. Banke se pridržavaju postojećih zakona i rade na prilagodbi novih", poručio je Bohaček. Međutim, Duljković smatra da Bohaček nije u potpunosti u pravu. "To posebice potvrđuje činjenica da je Europska komisija, kontrolirajući državne potpore i subvencije, zahtijevala od Hrvatske da se one mogu odobravati samo uz definirane i poznate referentne i diskontne stope. Stoga se može zaključiti da ulazak u eurozonu nije uvjet za osiguranje pravne sigurnosti u kreditnim odnosima između klijenata i banaka. Naši regulatori bankovnog tržišta tu pravnu sigurnost građanima svojim uredbama i odlukama sa zakonskom snagom nisu osigurali. Mislim da je problem definiranja referentne kamate stope obveza HNB-a i Ministarstva financija koji godinama ne rade svoj posao i stvaraju nepotrebne probleme na bankovnom tržištu", smatra Duljković. HNB na naš upit nije komentirao ovu problematiku. Komentar nije bilo moguće dobiti ni u Ministarstvu financija. U Hrvatskoj neka referentna kamatna stopa koja bi se koristila samo za obračun kamatne stope na kredite građanima službeno nikad nije proglašena. Banke, prema tome, nju i ne bi mogle uvoditi u ugovore o kreditima. No službeno proglašenje nije potrebno što je vidljivo iz toga što na tržištu već postoji nekoliko široko korištenih referentnih stopa.
Jeftinije i efikasnije je obraćanje inspektorima
I Olgica Spevec objavljuje
Banke, primjerice, redovito u kredite velikim tvrtkama uvode referencu da se kredit odobrava uz stopu "Euribor plus marža" ili "Libor plus marža". Ostaje nejasno kako se kod kreditnih ugovora s poduzećima mogu koristiti široko poznate referentne stope, a ne mogu kod kredita građanima. Osim toga Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja već neko vrijeme službeno objavljuje referentnu kamatnu stopu koju koristi pri provjeri je li neka subvencija legalna ili ne. Ta se stopa veže uz kretanje cijene novca na domaćem i stranom tržištu. Ako je tako, smatra Marija Duljković, sudska vještakinja za financije i bankarstvo, banke koje nisu sukladno zakonskim odredbama ugovorile transparentne uvjete pod kojima se mogu mijenjati stope redovne kamate tijekom otplate ne bi smjele mijenjati kamatne stope unatoč činjenici da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. HNB , kaže ona, mora regulirati ovaj problem.
Nošenje s problemima
"Ako banke krše propise ili ih primjenjuju na dvojben način, središnja je banka dužna reagirati. No poštivanje zakonitosti u poslovanju očito nije ničiji problem, osim klijenata banke, koji nisu ni stručno ni financijski spremni pred sudovima se nositi s tom problematikom", kazala je Duljković. Umjesto dugog i skupog parničenja Duljković klijentima banaka preporučuje obraćanje Državnom inspektoratu, Sudu časti pri HGK ili Centru za mirenje pri HUP-u.
Iskustva susjeda
Crne liste i kazne za banke
Koliko je raširen problem samovolje banaka u odnosima s potrošačima pokazuju i primjeri iz regije. U BiH je lani pokrenut niz sudskih procesa jer su banke samovoljno mijenjale kamatne stope. Nekoliko je banaka kažnjeno, a građani su dobili odštetu. U Srbiji je pak tamošnja središnja banka u nekoliko navrata objavila svojevrsnu "crnu listu" banaka koje naknadno mijenjaju uvjete u ugovorima o kreditima građanima. Formalno, HNB nije zadužen za kontrolu provedbe Zakona o zaštiti potrošača u bankama, ali kao institucija koja nadzire banke trebala bi uzeti u obzir rizik koji proizlazi iz mogućih (masovnih?) tužbi.