Tri čimbenika
"Socijalni kapital podrazumijeva da odnosi među ljudima mogu također biti resurs, odnosno kapital koji se može koristiti kako bi se unaprijedila zajednica u cjelini ili neki segmenti te zajednice. Nije dovoljno da imate najbolju tehnologiju, treba imati i dobre ljude koji će je moći koristiti, a socijalni kapital kaže da nisu dovoljne ni tehnologije ni ljudi ako odnosi među tim ljudima nisu kvalitetni. 'Team building' koji se primjenjuje u sve više tvrtki počiva upravo na toj koncepciji. Njime se gradi socijalni kapital na razini poduzeća. Mi politolozi, pak, pokušavamo istražiti što se događa na razini cijele zajednice. Osnovna je ideja da su odnosi među ljudima važni, da će zajednica mnogo bolje funkcionirati ako među ljudima postoji povjerenje, ako su ljudi međusobno povezani", kaže Šalaj. Koncepcija socijalnog kapitala prvo se razvila u sociologiji i politologiji. Proučavalo se kako socijalni kapital utječe na demokraciju. Jedno od temeljnih istraživanja proveo je Putnam koji je na primjeru Italije dokazao da više razine socijalnog kapitala uvjetuju djelotvornije funkcioniranje demokracije. "Sada se koncepcija socijalnog kapitala počinje probijati i u ekonomiju gdje se pokušava utvrditi može li socijalni kapital može utjecati i na ekonomsko funkcioniranje. Na cijelom nizu primjera pokazuje se da on olakšava suradnju, pa se tako, primjerice, ne morate u svakoj novoj transakciji osiguravati skupim mehanizmima kao što su odvjetnici, porezi itd. Čuveni američki filozof i profesor političke ekonomije Francis Fukuyama objavio je knjigu naslovljenu 'Povjerenje', u kojoj pokazuje kako države s viši razinama socijalnog kapitala imaju i višu razinu ekonomskog razvoja," ističe Šalaj.
Berto Šalaj
A kako sa socijalnim kapitalom stoji Hrvatska? Sugovornik Poslovnog dnevnika proveo je istraživanje o najvažnijoj dimenziji socijalnog kapitala - povjerenju među ljudima. Socijalno je povjerenje povjerenje u one članove zajednice koje osobno ne poznajemo. Rezultati istraživanja pokazali su da je stanje u Hrvatskoj - alarmatno. Naime, na pitanje smatrate li da se većini ljudi može vjerovati, 2003. godine samo devet posto ispitanika odgovorilo je potvrdno, a 2007. - 11 posto. Šalaj ističe kako je vrlo zabrinjavajuće da je u Hrvatskoj socijalno povjerenje ne samo tako nisko nego da nema pomaka prema naprijed. Iako je i u drugim postkomunističkim državama socijalno povjerenje nisko u usporedbi s etabliranim demokracijama, Hrvatska je na samom dnu i te posebne, "tranzicijske ljestvice". Konkretno, prosjek socijalnog povjerenja u europskim postkomunističkim državama je oko 20 posto, a u etabliranim europskim demokracijama oko 40 posto. "To je veliki problem Hrvatske, a o njemu se ne razmišlja. Bili smo zaokupljeni institucionalnim reformama, a zanemarili smo sociokulturnu dimenziju tranzicije koja je presudna za konsolidaciju demokracije", upozorava Šalaj. Sa samo devet posto socijalnog povjerenja Hrvatska se približila društvima poput brazilskog, koje je posve podijeljeno, gdje bogati žive u fizički odvojenim dijelovima grada, siromašni u getima, a ulicama vladaju bande, gdje zajednica zapravo više ne postoji. Tri su temeljna čimbenika koja, objašnjava dr. Šalaj, dovode do tako niske razine socijalnog povjerenja u Hrvatskoj. Prvi je vrlo niska razina obrazovanja. Pokazalo se, naime, da su ljudi s višim obrazovanjem skloniji graditi socijalni kapital. Drugo, civilno društvo koje bi trebalo biti generator socijalnog kapitala, u Hrvatskoj još nije dovoljno razvijeno i tu svoju ulogu nije odradilo. Treće, povjerenje u sudstvo vrlo je snažno povezano sa socijalnim povjerenjem i socijalnim kapitalom. A u Hrvatskoj su političke stranake i sudstvo institucije kojima se najmanje vjeruje. Istraživanja su također pokazala vezu između korupcije i socijalnog kapitala. Što je viša percepcija korupcija, to je niži socijalni kapital.
Francis Fukuyama
Za 80 godina
Nije čudno što se ni u medijima ni u javnosti o socijalnom kapitalu ne raspravlja kad hrvatski političari tu koncepciju nikada ne spominju. "Čuo sam da ga je jednom 2001. godine upotrijebila Željka Antunović", sjeća se Šalaj. Za razliku od toga, Bill Clinton i Tony Blair koristili su ovaj termin u svakom govoru o stanju nacije i/ili važnim temama razvoja svojih zajednica. Čini se da se hrvatski političari "boje" ovog pojma ili njegovih konotacija. Naime, kako objašnjava Šalaj, "socijalni kapital novi je naziv za nekadašnju ideju bratstva, koja je sastavni dio načela promoviranih Francuskom revolucijom - sloboda, jednakost i bratstvo".I dok su danas svima puna usta prava i slobode, bratstva - nigdje. Zanemarivanju se pridružuju i mediji. "Može se zaključiti kako je poruka medija i političara da su te ideje anakrone, da su one dio prošlosti te da je jedino važna etika individulanog uspjeha, da je važno samo individulano postignuće. No ova teza da su ideje solidarnosti i bratstva zastarjele, da ih treba odbaciti i sve postaviti na neoliberalnu paradigmu osobnog uspjeha, osobnog bogaćenja, osobnog postignuća, naprosto nije točna." Jer, pojašnjava Šalaj, u državama u kojima se danas najbolje živi - a to su Švedska, Danska, Norveška i Finska - razina socijalnog povjerenja je iznad 65 posto. Ako ono u Hrvatskoj bude raslo u skladu s dosadašnjim trendom, dva posto u tri godine, Skandinaviju ćemo dostići za nekih - osamdesetak godina.
Smanjuje troškove i širi mogućnosti
Stvarajući povjerenje, promičući suradnju i smanjujući rizik i troškove transakcija u ekonomiji i društvu, društveni kapital osobito pogoduje malim i srednjim tvrtkama, jer povećava njihovu spremnost da uđu u nove poslovne transakcije, ističe Andrej Rus u radu "Društveni kapital i razvoj malih i srednjih poduzeća u jugoistočnoj Europi". Uđe li mala tvrtka u mrežu, dobiva pogodnosti ekonomije razmjera, a istodobno zadržava fleksibilnost. Ljubljanski profesor ekonomske sociologije kaže da je takva suradnja "temelji pokretač razvoja malih i srednjih tvrtki". U anketi koja je 2001. obuhvatila 794 mala i srednja poduzeća u BiH, Makedoniji i Sloveniji pokazale su se velike razlike u razini društvenog kapitala. Primjerice, da je konkurencija poštena izjavljuje 59 posto slovenskih, 42 posto makedonskih i 31 posto poduzetnika u BiH. Ili, s tvrdnjom "poduzeće treba mijenjati poslovne partnere" slaže se 12 posto slovenskih poduzetnika, a u BiH i Makedoniji taj postotak iznosi 55 i 58! Velike su razlike, među ostalim, i u članstvu u dobrovoljnim poslovnim organizacijama: u Sloveniji je postotak 31, BiH 18, a u Makedoniji 14. Članstvo u više udruga znači i više društvenog kapitala. Slovenski su menadžeri u udrugama ponajprije zato da izgrade svoj društveni kapital uz pomoć umrežavanja, a "usput" postižu i brži razvoj. Nakon raščlambe mehanizama vođenja i drugih analiza, Rus ustvrđuje da visoka razina društvenog kapitala u nekoj zemlji potiče poduzetnike i menadžere da se radije oslone na povjerenje nego na detaljni ugovor, što pozitivno utječe na razvoj malih i srednjih tvrtki. Društveni kapital ne samo da smanjuje troškove transakcije već otvara širi okvir poslovnih mogućnosti, što je, čini se, temeljni čimbenik razvoja malih i srednjih tvrtki i gospodarstva, zaključuje Rus.