Najava ulaska Hrvatske pošte na tržište digitalne televizije u ovom trenutku više vuče na opstrukciju tržišne ekonomije nego na poticanje njezina razvoja. Točno je da se danas usluga digitalne televizije putem žica i kabela, kako je nude svi veći telekom operateri, pa tako i HT, može dobiti samo u većim gradovima. Ona je teoretski dostupna u cijeloj Hrvatskoj, ali u praksi baš i nije tako. HTov MAXtv, kao i njegove konkurente, ne možete baš dobiti na svim otocima, nisu dostupni u cijeloj Lici, a čak i u nekim dijelovima Zagreba takva ponuda nije dostupna svima. Kako bi to popravili, HT i Vipnetov B.Net predstavili su usluge digitalne televizije putem satelita, ali te ponude ipak nisu identične uslugama koje mogu dobiti oni koji ih koriste putem žica i kabela. U tom smislu najava Hrvatske pošte svakako obogaćuje ponudu, podiže razinu tržišnoga natjecanja, a time i nužnost većih ulaganja u telekom sektor.Problem je, međutim, što bi to mogao biti signal kako bi i druge državne tvrtke mogle tražiti prihode i dobit, na tržištima gdje je privatni sektor već pronašao svoj prostor za održivo poslovanje. Tako bi se sutra Hrvatske željeznice mogle restrukturirati i širenjem na platni promet, jer korisnika i kapitala imaju, pa zašto se ne bi bavile poslom koji u krizi bankama donosi rekordne profite? HEP bi poslovanje mogao obogatiti maloprodajom, jer tehnički svi u svojim stanovima i uredima možemo putem strujnih kabela dobiti uslugu online trgovine ili osobnog kioska, a Konzumu i Mercatoru očito dobro ide. To jesu realni i inovativni planovi, ali destimuliraju ulagače u sektorima gdje tržište već djeluje. Država bi trebala poticati javne tvrtke da otvaraju nova tržišta, primjerice, kanale za izvoz ili pak jačaju i pojeftinjuju lokalnu infrastrukturu i time šire prilike za cjelokupno gospodarstvo. No, najvažnije, što god odlučila, Vlada bi to jasno trebala dati do znanja ulagačima. Pogotovo ako tvrdi da ih očekuje u veliku broju.