30. studeni 2007.| Stanko Borić
Danas je teže strateški planirati nego prije 20 godina
Noviji modeli strateškog menadžmenta govore o strategiji u kooperativnom smislu. Bitna je suradnja sa suradnicima, ali i konkurentima
Studenti MBA studija International Graduate Business School (IGBS) iz Zagreba od ovoga će semestra imati priliku slušati jednoga od najuglednijih američkih stručnjaka po pitanju strateškog menadžmenta. Naime, predmet Strategic managment predavat će im profesor Todd Saxton sa ugledne Kelley Business School Sveučilišta u Indiani. Saxton je jedan od autoriteta na tome pdoručju posljednjih godina, a u vrijeme kad se nije bavio akademskim radom, bio je konzultant u većem broju tvrtki iz Fortuneovih 500 najvećih. Tako je Saxton savjetovao menadžment u tvrtkama kao što su General Motosr Dow Chemical, Kodak i Mitsubishi, a posebno se bavio strateškim savezima kompanija te akvizicijama. Kako sam kaže, za njega je bilo dobro iskustvo da pomaže tvrtama u stvarima i situacijama o kojima sada predaje.
Kako to da ste odabrali baš Hrvatsku za zemlju u kojoj ćete predavati MBA studentima?
- Kelley school je neka vrsta partnera zagrebačkom Ekonomskom institutu (IGBS inače je u vlasništvu Ekonomskog instituta, op.a) , tako da mi je nedavno ponuđena prilika da dođem ovdje predavati. Ovo mi je prvi put da sam u Hrvatskoj i mogu reći da su mi prvi dojmovi pozitivni iako sam ovdje tek par dana. Ljudi koje sam ovdje sreo, prvenstveno studenti mi se čine vrlo bistri, marljivi i zainteresirani u razmijevanju kompanija u kojima rade. Željni su ono što nauče na predavanjima i primjeniti u svojim tvrtkama.
Bavite se predmetom strateškog menadžmenta. Kako biste taj pojam ukratko opisali i koliko je on bitan za neku kompaniju?
- Neki od koncepata toga područja su desetljećima stari, pa čak i stoljećima. Ima modela koji gledaju na strateški menadžment kao neku vrstu bitke. Oni govore kako se, da bi se pobijedilo, u borbi mora poznati svoga neprijatelja i svoje ljude. Tu se upotrebljavaju ratne metafore. Neki modeli su noviji i govore o strategiji u kooperativnom smislu. Tu se radi o uspostavljanju suradnje, ne samo sa kupcima i dobavljačima, tj. suradnicima, već i sa konkurentima u određenim okolnostima. To područje je postalo mnogo složenije u posljednjih 20-ak godina zbog rastuće globalizacije. Isto tako tehnologija se usavršava sve brže, a isto je i sa proizvodima. Kompanije se moraju sada osloniti na mnogo drugih proizvoda, usluga i tehnologija kako bi njihov proizvod bio uspješan.
Što se promijenilo u upravljanju kompanijom danas u odnosu na prije nekoliko desetljeća?
- Mogu govoriti prvenstveno o američkim kompanijama, ali mislim da nije drukčije ni s hrvatskima. Menadžiranje kompanija danas je sve složenije, a to će biti još više izraženo u budućnosti. To znači da se ima više prilika, ali veća je i konkurencija te prijetnje drugih kompanija, ne samo američkih, već i iz drugih dijelova svijeta. Mislim da je danas puno složenije jer je teže strateški planirati danas nego prije 20 godina. Dio uspjeha svakog dobrog menadžera je da razumije ljude i da zna kako ih motivirati. Uvjeren sam da ljudi nisu danas složeniji nego prije 20 godina ili prije 200 godina. Upravljanje ljudima je uvijek bilo zahtjevno, te se u tom smislu nije promijenilo.
Šta vas je privuklo upravo tome predmetu?
- Strategija i donošenje odluka na razini kompanija osobno su mi vrlo zanimljivi jer je tu zanimljiva mješavina discipline, ekonomije u najširem smislu, financija i alata koji se koriste. To sve mora biti udruženo sa liderstvom i umijećem strategije, što je pak vrlo drugačije jer uključuje kreativnost i nadahnjivanje ljudi. Meni je to vrlo zanimljiva mješavina socijalnih znanosti, ekonomije i financija. Vrlo je malo ljudi koji to sve mogu uspješno posložiti i ako svojim predavanjima mogu prenijeti nešto od toga studentima i ovdje i drugdje gdje predajem, to bi me usrećilo.
Po vašem mišljenju i iskustvu, što je najvažnije za dobrog predsjednika Uprave ili izvršnog direktora?
- Važan je 'otvoren um' i da je osoba dobar slušač. To su dvije vrlo važne stvari. U današnjem poslovnom okruženju povećane konkurencija, strategija je, za razliku od nekada, postala više proces koji uključuje ljude na svim razinama organizacije. Metafora koju volim koristiti je da je u prošlosti strateški menadžment nekada imao "oblik" karte za putovanja i znalo se gdje se traba stići tako da je trebalo samo posložiti uvjete da se tamo i stigne. Glavni je bio 'vozač', možda je još imao i navigatora, dok su putnici iza samo sjedili. Strateški menadžmen danas je više kao komplet uputstva za jedrenje. Imate neki rajski otok do kojeg organizacija pokušava doći, ali sada je cijela posad uključena te nadzire vjetar, kurs, pazi na oluje i slično. Bitne su prilagodbe na tome putu i više nema kapetana koji svima govori šta da rade već su sada svi pomalo odgovorni.