Procjena je da bi uvoz slatkiša iz EU sa 54.000 tona mogao rasti za 10-15.000 tona ulaskom u EU
Pad proizvodnje i domaće prodaje traje već tri, a izvoza dvije godine, dok uvoz nakon kratkog stagniranja raste. Ulazak Hrvatske u EU konditorima donosi dvostruku omču oko vrata. Brisanjem granica s EU nestaju carine (15-18%), što otvara prostor uvozu koji je i sada cjenovno niži oko 20% zbog manjih troškova sirovina. Proizvodi hrvatskih konditora istodobno će u zemljama Cefte, kamo plasiraju 80% izvoza, biti opterećeni sa 15-18 posto carina. U Kondinu, udruzi konditora, procjenjuju da bi uvoz slatkiša iz EU sa 54.000 tona mogao rasti za dodatnih 10-15.000 tona, dok bi izvoz u Ceftu mogao pasti 20-30%, što će, najavljuju, utjecati na daljnje smanjivanje proizvodnje, možda i do 50%. Upravo su stoga krajem lipnja tražili razgovor s ministrom Petrom Čobankovićem, podsjetivši ga na dramatičan rast uvoza sa 21 na 54.000 tona nakon liberalizacije trgovanja 2001., no ništa od toga. Iz ministrova kabineta poručeno im je da je ulazak u EU izazov te da otvara tržište sa 500 milijuna potrošača. U Kondinu su razočarani postupanjem Ministarstva poljoprivrede. Podsjećaju, kada su tražili zaštitu od cjenovnih ucjena lokalnih šećerana, Čobanković nije htio biti arbitar. Stoga razmišljaju da potporu sada potraže kod Europske komisije, konkretno Odbora za nadzor tržišta šećera, kaže direktor Stipan Bilić. Hrvatske šećerane plasiraju šećer iz domaće proizvodnje na tržište EU po 3,5 kune za kilogram, a konditorima prerađeni sirovi šećer iz uvoza naplaćuju skuplje 30 i više posto pa već u startu nisu ravnopravni u tržišnoj utakmici s konkurencijom. Konditori godišnje troše 35-40.000 tona šećera, trećinu od ukupno prodanih količina unutar nacionalnog tržišta.
U više navrata kod šećerana su tražili cijenu po kojoj šećer prodaju tvrtkama iz EU, a ne onu s ugrađenim parametrima špekulanata sa svjetskog tržišta. Davali su i jamstva da će plaćati 3,5 kune ako šećer na europskom tržištu pojeftini. Naime, konditorska industrija može biti efikasna samo uz jeftin šećer jer on u ukupnom trošku proizvodnje sudjeluje 50 posto. Tražili su da konditorima pripadne kvota za uvoz sirovog šećera koju je Unija odobrila Hrvatskoj u pristupnim pregovorima, a riječ je o 40.000 tona u kalendarskoj godini, no i tu su ostali bez potpore. Ignoriranje grupacije koja unatoč mnogim problemima (među kojima je i neplaćanje trgovaca do 320 dana) izvozi polovicu proizvodnje, što uspijeva tek malobrojnima u Hrvatskoj, tvrde u Kondinu, traje godinama. Nisu bili uključeni ni u pregovore s Europskom unijom pa ne znaju što je dogovoreno. "Postoji način da država nadoknadi štetu izazvanu negativnim odlukama ili raskidima ugovora", ističe Bilić i navodi austrijski primjer. Prije ulaska u EU Austrija je za sve djelatnosti analizirala moguće posljedice te tvrtkama ponudila kredite s niskim kamatama za provedbu restrukturiranja ili naknadu za odustajanje od proizvodnje. Hrvatski konditori za sada su tek najavili moguće iseljavanje proizvodnje u zemlje regije radi očuvanja u Hrvatskoj ugroženog poslovanja. Hoće li od države tražiti odštetu, vidjet ćemo.
Proizvodnja i izvoz
Poražavajuće brojke
Hrvatsko tržište je 1989. godine konzumiralo 49.970 tona konditorskih proizvoda, a na asortiman lokalnih proizvođača otpadalo je 38.266 tona. Tijekom 2010. ukupno je prodano 83.855 tona, a hrvatski konditori pali su na 30.100 tona. U 1989. hrvatski konditori proizveli su 124.197 tona i od toga izvezli 74.227, dok su 2010. proizveli 60.204 te izvezli 27.255 tona.