PXL
Kakvo ste stanje zatekli dolaskom u SKDD?
U Depozitoriju je uvijek bilo dobro, nema kostura koji izlaze iz ormara. Uvijek smo poslovali kako treba. Jedini je problem što su u posljednjih godinu, godinu i pol neki projekti zastali. Stoga nam je glavni cilj bio u prvih šest mjeseci donijeti nove akte SKDD-a jer su posljednji doneseni još 2009. kada ih je trebalo uskladiti sa Zakonom o tržištu kapitala. Od tada nažalost nismo uveli ništa novo niti se poslovanje u cijelosti uskladilo s novom zakonskom regulativom.
Što po novome tržište dobiva od SKDD-a?
Prilagodili smo puno bitnih "sitnica", a od većih projekata tu je zajam vrijednosnih papira. Riječ je o trilateralnom zajmu, pri čemu je SKDD voditelj sustava u kojemu se zajmodavac i zajmoprimac ne poznaju. Prednost je mogućnost zajmoprimca da u sustavu vidi koji su vrijednosni papiri u ponudi za zajam. I danas postoji bilateralni zajam, no u novome sustavu to je sistematizirano i transparentno. Zajmodavac i zajmoprimac nemaju puno rizika jer većinu rizika preuzima SKDD koji vodi kolateral. Kada sustav daje zajam, preuzima se kolateral u novcu kako bi se osigurao.
Ali o zajmu se govori godinama.
Tako je. Na početku se krenulo s time kao "short sellingom". Čak se osnovala i radna skupina u kojoj su sudjelovali svi predstavnici financijske industrije. No poslije smo ustanovili da je osnovni cilj promašen jer nije odgovarao tržištu. Zbog toga smo od projekta odustali i odlučili napraviti pravi sustav zajma koji smo temeljili na primjerima iz prakse. Sada je SKDD preuzeo puno veću odgovornost.
Kako će zajam vrijednosnih papira funkcionirati u praksi?
Prvi je korak kreirati "bazen" dionica koje su dostupne za zajam. To rade svi ulagatelji preko svojih brokera ili skrbnika. Član označi dionice za zajam, no one i dalje ostaju na računu ulagatelja, ali ih SKDD-a stavi na posebnu poziciju. Mi to zovemo "lending pool". Time ulagatelj ne gubi te vrijednosne papire. S druge strane zajmoprimac vidi taj "pool" dionica i želi pozajmiti neke, a da bi ih uzeo u zajam, mora za to biti registriran. Primjerice, ako zajmoprimac želi uzeti sto dionica, SKDD mu izračuna koliki je kolateral u novcu, a nakon što plati kolateral, dobije vrijednosne papire. SKDD drži kolateral na posebnom računu, na kojemu ima uračunatu a vista kamatu. Prihod od tih kamata SKDD dijeli sa zajmodavcem. To je interes zajmodavca jer ako netko želi dugoročno držati neki vrijednosni papir, može uprihoditi dodatna sredstva. Također zajmodavac i dalje ima sva prava, primjerice, zadržava pravo na dividendu. Najveće pogodnosti koje tržište očekuje od tog projekta je "short selling". Prodaje pozajmljeni vrijednosni papri, a onda ga kupuje po nižoj cijeni te ga vraća zajmodavcu. Da je taj projekt bio prije proveden, možda bi tržište bilo življe jer bi se moglo zarađivati dok tržište pada.
Mogu li Zagrebačka burza, Hanfa i SKDD pokrenuti tržište kapitala i privući strane ulagače?
Iskreno, mislim da mogu. No zaboravili smo spomenuti najveće partnere - mirovinske fondove, koji imaju potrebnu količinu kapitala. Tu su i investicijska bankarstva koja su i pokretači tržišta. Te tri institucije nužna su infrastruktura, možemo ih zamisliti kao autoceste kojima ostali trebaju voziti. Iako su promjene došle u nezgodnu trenutku jer je počela kriza, velik je posao odrađen kada se tržište zakonski usklađivalo s europskim direktivama. Da se provedba novoga zakona radila 2007., nitko vjerojatno ne bi ni trepnuo. Tri su institucije napravile sve preduvjete da se tom autocestom može brzo voziti. No rijetko tko se uopće vozi. Važna je zajednička strategija kojom bi se sve tri institucije bolje uskladile, no ključna je suradnja s tržištem. Već se pokušalo nešto pokrenuti, čak i konkretni koraci, ali se u jednom trenutku od toga odustalo.
U čemu je bio problem?
Nedostajala je četvrta komponenta - tržište. Opet, postavlja se pitanje tko je to tržište? Ako promatramo razvijena tržišta, uvijek je jedna burza, jedan depozitorij i jedan regulator. Oni su samo "vodovod", moraju slušati tržište. Ako ono nešto traži, moramo na to pravovremeno odgovoriti. Ako za čime postoji potreba, mi moramo omogućiti da se to napravi. Već neko vrijeme govori se o certifikatima, pa se čak i burza prozivala jer ih nema. No njih ne radi burza, već industrija.
Što traži tržište? Postoje li konkretne želje?
Svi su govorili o zajmu koji se čeka. Mislim da za SKDD neće biti toliko profitabilan. Iskreno se nadam da ću sam sebe jednom demantirati, ali mislim da zajam neće stvoriti tržišni zamah. Tržištu nedostaju novi instrumenti. Tržište bez ičega za trgovanje je kao trgovina s praznim policama. Treba nam roba i nešto čime će tržište trgovati. U ovom je trenutku ograničen broj instrumenata. Ima li možda strano društvo namjeru listati se u Hrvatskoj, to je teško procijeniti.
To se dosad nije dogodilo pa bi se moglo zaključiti da vjerojatno i neće?
To se i inače rijetko radi. To rade velike kompanije i tako nešto ne možemo očekivati. Trebamo raditi na izvedenim instrumentima kao što su strukturirani certifikati. Taj je projekt 2010. zastao jer su izdavatelji bili iz EU, što je bila zakonska prepreka. Treba pronaći rješenja. U novim smo pravilima omogućili stranim kompanijama da mogu na našem tržištu plasirati svoje GDR-ove. Time se otvara mogućnost da strana kompanija u Hrvatskoj može izdati takvu potvrdu. Domaćim ulagateljima dali smo jeftiniju varijantu jer one mogu izbjeći cijeli lanac troškova.
Već se godinama poteže priča o privatizaciji SKDD-a. Postoje li planovi u vezi s tim?
Prema starome Zakonu o tržištu vrijednosnih papira, nitko osim države nije mogao imati više od 10% dionica SKDD-a, a tko ih je imao, morao ih je u određenome roku otuđiti. U novom ZTK-u nema takvih ograničenja, već se traži suglasnost Hanfe za stjecanje kvalificiranog udjela. U posljednje vrijeme priča o privatizaciji se i ne poteže. Je li strateški dobro da većinski vlasnik i dalje bude država u tvrtki koja na ovaj ili onaj način kontrolira više od 300 milijardi kuna? U SKDD-u se ponosimo time što sve radimo prema zakonu i pravilima, svakoga tretiramo jednakopravno. Stabilnost poslovanja SKDD-a i naša pravila, odnosno podzakonski akti prema kojima radimo svima jamče sigurnost, uz poštivanje svjetskih standarda. Je li to povezano s time što je država većinski vlasnik i je li ta činjenica jamstvo da neće biti pritisaka, teško je procijeniti. SKDD radi transparentno i državi donosi dividendu, a vlasnike treba pitati je li im u interesu da Depozitorij kao takav ostane u državnom portfelju.
Hoćete li zatražiti sastanak u Ministarstvu financija i predložiti privatizaciju?
Time se zasad nismo bavili i nemamo takvih planova. Kao Uprava nismo procjenjivali je li državno vlasništvo dobro ili ne, jer ova institucija mora, neovisno o tome tko joj je vlasnik, raditi zakonito, prema pravilima struke i svjetskim standardima. Na temelju dosadašnjeg iskustva ova priča funkcionira vrlo dobro. Ne financiramo se iz proračuna, donosimo vlasnicima dobit, a tržište je zadovoljno našim uslugama. U usporedbi s depozitorijima u regiji, mi smo na tehnološki višoj razini, često izdvojeni kao vrstan primjer poslovanja. Nismo razmišljali treba li nešto mijenjati, to je pitanje za vlasnika. Kako sada stvari stoje, ne vidimo ništa što bi u vezi s tim trebalo mijenjati
Zašto se kod nas ne može trgovati ETF-ovima, robama?
Osnovna prepreka stvaranja ETF-ova bio je postojeći Zakon o investicijskim fondovima, u kojem stoji da te potvrde moraju biti izdane u pisanome obliku. To je jedan od projekata za 2012. za koji se nadam da će dati rezultata. Radi se na novome Zakonu o investicijskim fondovima koji bi taj segment trebao urediti kako bi ti papiri bili nematerijalizirani pa da se njima može trgovati. Čim se to postigne, nitko ne zabranjuje da se kreira ETF. No ako te instrumente izvodimo iz domaćih vrijednosnih papira, to onda nema baš smisla jer je domaćih instrumenata malo. Treba se širiti na regiju. Primjerice, da se izda ETF na regionalnu naftnu industriju.
Koji segment poslovanja SKDD-a je najprofitabilniji?
Najveći dio prihoda dolazi iz usluge pohrane vrijednosnih papira, što plaćaju izdavatelji. Oko 25% prihoda čine poravnanje i namira, oko 15% korporativne akcije, a 60% je pohrana, tj. usluge Depozitorija.
Hoće li SKDD smanjiti cijene svojih usluga?
Od početka 2012. smanjit će se cijena usluge poravnanja i namire za 5,5%. No i prije dvije godine smanjili smo cijene usluge pohrane za gotovo 50%. Ali infrastruktura je skupa. Moramo zadovoljiti standarde, ne možete čuvati 300 milijardi kuna vrijednosnih papira na jednom CD-u niti raditi poravnanje i namiru u Excelu. Ne vidim puno prostora za smanjenje cijena jer bi se u suprotnome naše poslovanje i ispunjavanje zakonskih zadaća dovelo u pitanje. Načelno se uvijek može govoriti o smanjenju plaća i broja ljudi, no u SKDD-u radi relativno mali broj ljudi koji nemaju praznog hoda, a istodobno imaju specijaliziranih znanja. Plaće nisu rasle pet godina, a ne možemo potplatiti zaposlenike s takvim znanjima i odgovornošću. Uostalom, riječ je o 300 milijardi kuna i velikom operativnom riziku gdje se, primjerice, samo jednim knjiženjem može cijela Ina "preseliti" nekome drugome. Postoji velika odgovornost. Sve i da nudimo besplatnu uslugu, bi li brokeri preživjeli s ovom količinom transakcija? Čak i da ništa ne naplaćujemo, na tržištu se gotovo ništa ne događa, a onda nikakvi troškovi nisu dovoljno mali.
Koje su promjene u poslovnom planu za ovu godinu?
Drukčije smo pristupili izradi plana. Odlučili smo uključiti samo one projekte za koje smo uvjereni da ih možemo provesti. Usporedbe radi, u svojim poslovnim planovima u posljednje tri godine SKDD je provlačio burzu robe. Naravno, ako se pokaže šire zanimanje za spomenuti projekt, SKDD će rado sudjelovati te prilagoditi svoje planove. Jedan od većih projekata koje planiramo napraviti je zaprimanje udjela otvorenih investicijskih fondova u Depozitorij kao nematerijalizirane vrijednosne papire. Time ćemo fondovima smanjiti troškove poslovanja i ulagateljima dati veću sigurnost. Kada strani ulagatelj dođe s velikim kapitalom u Depozitorij za koji zna kako posluje, jer nas redovito ispituju i ocjenjuju strane agencije, ima apsolutnu sigurnost ulaganja. Tako se ti udjeli mogu dodatno iskoristiti, npr. založiti. Treće, raspitivali smo se i o funkcioniranju sekundarnog tržišta udjela. Postoje neke aktivnosti tako da smo odlučili unaprijediti i preknjižbu udjela. Četvrto, fondovi će kroz naš sustav moći prodavati svoje udjele. Znači, bilo koji član može dati zahtjev za prodaju ili kupnju, čime klijent ne mora dolaziti u ured fonda, nego može preko brokera dati nalog za kupnju.
Jeste li u svojim analizama primijetili promjene u broju ulagatelja kao i od kuda dolaze?
Postoji samo jedan trend. Društva imaju sve manje i manje malih dioničara. I taj se broj smanjuje. Primjerice, krenuli smo sa 350.000 dioničara HT-a, sada ih je oko 220.000.
Prihodi prepolovljeni u odnosu na 2007.
Kriza je utjecala na sve aktere tržišta. Kako je utjecala na SKDD?
Prihodi SKDD-a u 2007. bili su viši od 70 milijuna kuna. U 2011. prihodi su oko 30 milijuna, rezultati će biti nešto lošiji nego 2010., ali svakako očekujemo dobit. Jasno je da je kriza utjecala na nas. Jedan dio prihoda dolazi od izdavatelja, a gotovo se svakodnevno događaju promjene kao što su preoblikovanja, pripajanja i stečajevi. Smanjuje nam se baza jer je dioničkih društava u Hrvatskoj sve manje i manje. S druge strane dio prihoda dolazi od poravnanja i namire. Ako se pogledaju trgovanja na tržištu od srpnja na ovamo, čini se kao da se nitko nije vratio s mora. Rijetko kada se dogodilo da su prihodi bili ovako niski i iskreno se nadam da se to neće nastaviti iduće godine. Treći su izvor korporativne akcije, koje također ovise o izdavateljima. Izravno smo vezani za privredu, kako stoje oni, tako stojimo i mi. I dalje troškove čvrsto držimo pod kontrolom, prihodi i rashodi su uravnoteženi, ali dobit je u usporedbi s prijašnjim godinama relativno mala.
Intenzivirati suradnju s Hanfom
Kako ocjenjujete rad Hanfe i njezina dosadašnjeg čelnika Ante Samodola?
Svatko na tržištu ima svoju percepciju. Sa stajališta SKDD-a, rad regulatora bio je dobar, suradnja je do sada bila krajnje korektna. Nažalost, često se rad Hanfe povezuje s krizom. Usklađenja s novim zakonima došla su u vrlo nezgodnom trenutku, a, kao što sam već rekao, da su bila 2007., nitko to vjerojatno ne bi primijetio. Jako puno toga se napravilo i tržište je sada uređeno. Kada pogledamo primjere drugih zemalja, mi smo uređeniji nego oni.
Što očekujete od novog šefa Hanfe?
Daljnju suradnju, možda čak i intenzivniju. Svakako da se poradi i na jačoj zajedničkoj strategiji triju institucija i članova tržišta. Treba se napokon donijeti strateška odluka treba li Hrvatskoj tržište kapitala ili ne. Katkad se svi ponašaju kao da ne treba. Vjerojatno smo se uljuljali jer je 2007. bila krasna, svi su puno zarađivali i nisu razmišljali o tome da se tržište treba dodatno razvijati. Sad je kriza i vidi se da se od toga ne može živjeti. Ako u godinama koje slijede ne napravimo konkretne korake, ne piše nam se dobro.