Hague tako razmišlja jer je tijekom proteklih deset godina preobrazio PP Electric System iz kompanije orijentirane većinom na domaće tržište u onu koja se danas pouzda u Europu kako bi tamo ostvarila većinu svog ukupnog prihoda. Navodi kako je početkom svoga rada surađivao s nekolicinom inozemnih klijenata, a danas 25 posto njegove prodaje odnosi se na izravan izvoz, dok se ta brojka penje na 75 posto kada se uzme u obzir prodaja koju ostvaruju britanski kupci izvozeći te iste proizvode, većinom u Europu.
Hague kaže kako je suradnja s europskim partnerima, vezana pravilima unutrašnjeg tržišta, obostrani dobitak - administracija je jednostavna, postoji mnogo pomoći i podrške, ne postoje tržišne prepreke ili carinski problemi budući da je zakonodavstvo EU pojednostavilo procedure. ''Imamo manje probleme uplovljavanjem u Njemačku nego što ponekad imamo prevozeći dobra diljem Britanije'', navodi Hague.
Nadalje, smatra kako je Europa bitno tržište Britaniji jer britanske tvrtke ne mogu opstati poslujući samo unutar svog nacionalnog tržišta, što je vidljivo na primjeru uspješnih domaćih industrija koje su se ili smanjile ili potpuno nestale. Britanski proizvođači koji su preostali proizvode dobra koja uglavnom (prema Hagueu njih čak 90 posto) završe u inozemstvu, pretežno u Europi.
Njega, kao i njegove njemačke partnere zbunjuje gungula oko budućnosti eurozone. Dok novine u Njemačkoj ocrnjuju Britaniju da radi protiv eura, neke britanske novine time trljaju sol na ranu europskima. Hague tvrdi kako im je svima bitno poslovanje, a ne što političari i mediji govore. Vjeruje kako bi bilo ''pogubno'' za Britaniju kada bi izašla iz Europske Unije zato što ipak i dalje mnoge britanske tvrtke ovise o poslovanju u Europi.
Hague smatra kako Britanija mora njegovati industriju po njemačkom modelu po kojemu poslovni sektor, regionalne i nacionalne banke surađuju zajedno kako bi podržale gospodarstvo. ''Ljudi se pitaju zašto više ne proizvodimo u Velikoj Britaniji i odgovara im se kako je to preskupo; ali pogledajmo Njemačku, koja nije zemlja jeftine proizvodnje, njihovi fiksni i socijalni troškovi su viši nego naši. Kako to? Sve se svodi na jednu riječ: investicije. Ulažu u automatizaciju, edukaciju i vještine i to rade bolje. Ne kupujete Bosch, Audi ili BMW zato što su najjeftiniji. Kupujete ih jer znate da će raditi 10 godina i neće vas iznevjeriti. Njemački uspjeh nema ništa sa niskom cijenom rada'', tvrdi.
Iako vjeruje kako je prekasno za obnavljanje britanskih industrija koje su desetljećima potiskivane od inozemne konkurencije prije nego što su iščeznule u zaborav, zaključuje kako je za pravo bogatstvo države nužno njegovati zdravu proizvodnu osnovu što znači štititi vlastita izvozna tržišta, ali ni više ni manje nego zajednička europska.
(Suzana Badrov)