Bloombergov kolumnist misli naglas: Za krizu krivi psihopati s Wall Streeta

Autor: Poslovni.hr , 03. siječanj 2012. u 12:10

Svijetu je trebao jedan relativno opskuran bivši britanski akademik da izađe s teorijom o financijskoj krizi koja će potvrditi ono što su mnogi cijelo vrijeme sumnjali: “korporativni psihopati” na čelu financijskih institucija pravi su krivci za globalnu krizu, piše Bloombergov kolumnist William D. Cohan.

Cohan pritom misli na Clivea R. Boddyja, koji je donedavna radio kao profesor za Nottingham Business School na Sveučilištu Nottingham Trent, a koji je objavio akademski uradak u kojem tvrdi da psihopate čine “ljudi koji, možda zbog fizičkih faktora kao posljedicom abnormalnih moždanih aktivnosti, ne mogu imati ili pokazivati bilo kakve osjećaje, simpatiju ili empatiju za druge ljude”. Svoju je teoriju Boddy objasnio u posljednjem izdanju Journal of Business Ethicsa.

Kaže kako su takvi ljudi “izuzetno hladni, puno više proračunati i bezobzirniji prema drugima nego ostali ljudi i zbog toga predstavljaju napast za kompanije za koje rade, pa tako i za društvo.

Penju se do vrha zahvaljujući kaosu u korporacijama

“Kako takvi ljudi s očitim osobnim manama uspijevaju do samog vrha u naoko uspješnim korporacijama?”, pitanje je na koje Boddy u nastavku odgovara. Kaže kako psihopati iskorištavaju “relativno kaotičnu prirodu modernih korporacija”, uključujući i brze promjene i stalnu obnovu, kao i čestu izmjenu “visokog osoblja”. Takve okolnosti omogućuju im da se probiju kroz kombinaciju svog šarma i karizme, zbog čega njihovo ponašanje postaje “nevidljivo” pa se “čine normalnima, čak i idealnim vođama”.

Sve do posljednje trećine dvadesetog stoljeća, piše, kompanije su uglavnom bile stabilne i u njima nije bilo toliko promjena. Doživotna zaposlenost bila je razumno očekivanje i ljudi su napredovali u karijeri. U takvim stabilnim uvjetima psihopati bi bili prepoznati kao nepoželjni menadžeri zbog svojih sebičnih egoističnih osobnosti i svojih “etičkih defekata”.

Visokodinamičan okoliš u kojem se promjene brzo odvijaju glavno su obilježje Wall Streeta, poglavito nakon što se male tvrtke transformiraju u kompanije od kojih se zahtjeva da javnosti predoče svoje kvartalne rezultate, objašnjava Boddy. Nevolja je nastala kad su se “šarmeri” dočepali važnih mjesta u financijskim institucijama.

Izgubili osjećaj za društveno odgovorno poslovanje

Kako stoji u Boddyjevoj publikaciji “Teorija korporacijskih psihopata u globalnoj financijskoj krizi”, u tom trenutku dogodi se situacija gdje je psihopatima dana mogućnost da utječu “na moralnu klimu cijele organizacije”. Oni su prema Boddyju uvelike izazvali krizu zbog svoje osobne potrage za bogatstvom. U toj potrazi izgubili su sve obzire prema drugima i napustili stari koncept koji uključuje plemenitost, jednakost, pravednost… Izgubili su svaki osjećaj za društveno osjetljivo poslovanje, kaže. I možda ono najbitnije, Boddy piše kako neimenovani “oni” nisu osjetili nikakve posljedice prilikom kolapsa korporacija. Psihopate nije briga za kaos koji ih okružuje , za ljude koji su dobili otkaz, uštede i ulaganja, i ne kaju se zbog svega što su učinili.

“Veselo lažu o svojoj upletenosti u te događaje i vrlo su uvjerljivi u okrivljavanju drugih za ono što se dogodilo, uopće ne dovodeći u pitanje svoje vlastite vrijednosti”. “Sretni su što iz ekonomske krize koju su izazvali izlaze s golemim isplatama i novim ulogama savjetnika vlada o tome kako spriječiti takve ekonomske krize”, piše Boddy.

Čelnici trebaju mariti za druge

Njegovu je studiju komentirao Bloombergov kolumnist William D. Cohan , bivši investicijski bankar i autor knjige “Muškarci i moć: Kako je Goldman Sachs zavladao svijetom”. Zanimljivo je da je Bloomberg posebno naznačio kako se od njegova teksta ograđuje, vjerojatno u strahu od tužbi s obzirom da je Cohan u tekstu naveo na koga to Boddy u svojoj studiji misli, a nije ih imenovao. Cohan naime izričito piše kako je riječ o “psihopatima s Wall Streeta”.

U razgovoru s Cohanom za potrebe njegova teksta Boddy mu je e-mailom otkrio kako je njegov rad na temu uloge psihopata u svjetskoj financijskoj krizi skinut s interneta 9.440 puta u posljednjih 90 dana. “Ovo je mnogo za jedan akademski uradak, skinut je više puta nego četiri najčitanija akademska članka zajedno”, kazao je. Upitan kako spriječiti da psihopati dođu na ključna mjesta u financijskim institucijama u budućnosti, Boddy piše sljedeće: “Bilo tko tko donosi odluke koje značajno utječu na druge ljude, a tiču se stvari poput društvene odgovornosti korporacija ili toksičnog otpada, trebaju biti podvrgnuti pregledu kako bi se ustvrdilo da nisu psihopati i da je riječ o ljudima kojima je stalo do drugih”.

(pd)

Komentari (4)
Pogledajte sve

… dok se lagano se približavamo novom fašizmu u kojem su "udjelitelji" novca novi Hitleri a žrtve invalidi, penzioneri, djeca, buduće generacije, priroda itd itd

Lijepo si to sročio plejboju.
Sistem je brižljivo uzgajan a eksplozija se dogodila za Clintonova mandata kada su porušili ostatke regulative koja je još donekle onemogućavala ove financijske orgije.
Danas su sotone od toga napravile ratno-osvajačko oružje … sveudilj usput brižno njegujući životinjske instinkte svakog pojedinca, primarne nagone itd itd
Jer "mašina" ne smije stati … svi molim u red ispred lažnih Bogova koji štmapaju papiriće …
Usput se sve javno-društveno srušilo: sport, kultura, umjetnost, zdravstvo, mirovinski sustavi itd itd

Baš lijepo se banda poigrala sa 21. stoljećem [angry]

Bravo majstore!

Priče za malu djecu .. par papčića, koji vjerojatno i sami zbrajaju svoje kasice prasice , se sada našlo pametovati tko je kriv za krizu , a sami su dio tog dupelizackog korporativnog svijeta, od malih nogu pa nadalje. “Za krizu su krivi psihopati”.. haha, pa daj imenuj nekoga brate, tako mogu i ja doci i napisati knjigu “Za krizu su krive divlje svinje i paštete iz konzerve..” , samo što ja nemam , poput ovih korporativno-židovsko-profiterskih piskarala cijelu svitu dobro umreženih kompanjona koji ce me zatim gurati i drukati. Zašto poslovni uopće objavljuje ovakve suvišne gluposti ?
Realno, svi koji trčimo za novcem smo psihopati, od onog najmanjeg psihopata A koji trguje s 15 dionica Belja i lize bulju svojem šefu B , koji takodjer gleda kako sta zamračiti, pa sve do vodje C, koji je jos mozda najmanje psihopat, jer je vecinu direktnih psihopatskih odgovornosti (downsizing, rezanje beneficija, placi, zlouparaba kvoti satnice..) – prebacio na ekipu ispod sebe. Budimo realni, kako bi psihopati uopce postali vodjama Wall Street-a, da ih tisuce i tisuce jednako psihopatskih, ali manje sposobnih i inteligentnih persona nije podrzavalo citavo vrijeme, nadajuci se omastiti malo i svoj brk ?
Čitav materijalističko-kapitalistički oblik upravljanja svijetom je čista psihoza jer se potiče samo jedno, moralno i duhovno iskrivljeno geslo – “Imaš više, vrijediš više”, i kao takav, normalno da će u vrhovnim točkama svojih piramidica upošljavati upravo ljude koji ne mare ni za koga i ni za šta, osim za gomilanje – dobiti.
Ali ako samo bacimo oko na recimo reklamnu industriju, shvatit ćemo da su psihopati upravo većina ljudi koja popunjava ovaj sistem, primjer – neki prosjecan copywriter koji si zabrijava da je umjetnik, a dane trati smisljajuci nacine kako ljudima podvaliti neki proizvod prema što manje vidljivom obrascu. Realno, koliki psihopat recimo moraš biti da smisliš reklamu kojom curama od 15 godina poručuješ da bez skupe šminke neće doći do ljubavi i sreće u životu, pa kretenčići po reklamnim agencijama to rade svakodnevno, i ne mare 5 % kakve posljedice njihova djela imaju dugoročno na moral društva u cijelini. Ali hej, oni nisu digli svaki po 100 000 000 dolara kao wise guys sa Walll Street-a pa nisu psihopati.
Riješenje – nema ga. Barem ne u kolektivnom smislu. Sami smo si birali ovakav sistem, jer čovjek iskonski naginje Darwinizmu, samo smo kolektivno otupjeli pod utjecajem mas medija, pa smo pobrkali evoluciju sa primatsvom najniže vrste. Dakle, riješenje možemo sada tražiti samo svako za sebe. Ako mariš za ikoga, onda mariš i za prirodu valjda. Ako mariš za prirodu onda pet bocu baci u kontenjer za plastiku, a papir u onaj plavi. Nepojedenu hranu odloži u vrećicu s par ubrusa i ostavi ju kraj ulaza sa malim natpisom šta je unutra i “Molimo ne bacati”. Kada prodješ kraj žene koja te s poda doziva da joj udijeliš koju lipu, daj joj barem kunu, dvije, sve i da laže, pretvara, par kuna neće te ubiti.
Kada dodješ kući s posla, ne melji ženi i djeci o poslu, već se zavaljaj u fotelju, upali neki romantičan i film, i lijepo – uživaj. Jer ko jebe i psihopate s Wall Street-a, i krizu, i tu mučnu, degradirajuću utrku za novcem.
Ionako je to samo gomila, starog, ružnjikavog papira, koji je već prošao mnoge ruke, i još uvijek, nekako imaš potrebu oprati svoje nakon što rukuješ njime.
Jbg, poslije držanja cvijeća u rukama, u pravilu ne trčim odma kući oprati ruke 😉

New Report

Close