Najveći prosječni godišnji rast BDP-a sasvim očekivano su ostvarivala gospodarstva koja su ionako imala malu početnu bazu. Unatoč relativno kontinuiranom i brzom rastu, niti jedno gospodarstvo u tom razdoblju nije uspjelo kreirati tržišnu nišu te zadržavati konkurentnost gradeći ulazne barijere. Isto tako, niti jedno gospodarstvo zemalja jugoistočne Europe (JIE) nije iznjedrilo poduzetnike koji bi svijetu ponudili globalno konkurentnu i prepoznatljivu ‘‘skalabilnu’’ uslugu ili proizvod. Globalna konkurentnost direktno i povoljno utječe na razvoj zadovoljnijeg društva sačinjenog od optimističnih i nadahnutih ljudi. Zašto se barem jedna od zemalja JIE ne nalazi među prvih deset ili dvadeset društava mjereno prema kvaliteti života? Populacija regije jugoistočne Europe predstavlja oko 1.7% svjetske populacije, što je blizu onoga što regija pridonosi svjetskom BDP-u. Jedan od ciljeva zemalja JIE zasigurno je povećati doprinos regije svjetskom BDP-u. No općenito, dugoročni cilj svake vlade u svijetu trebao bi biti u skladu s potrebnim koracima za stvaranje društva koje je visoko rangirano prema Indeksu ljudskog razvoja (Human Development Index - HDI) i/ili sličnih pokazatelja društvenog blagostanja.
Igor Gvozdanović
Sveučilišta po glavi stanovnika
HDI propituje nacionalne kvalitete života i to ne samo kroz prizmu dohotka po glavi stanovnika. Ovaj indeks uzima u obzir podatke o očekivanom trajanju života, obrazovanju i nacionalnom dohotku po glavi stanovnika. Od 141 zemlje na popisu HDI-a, među prvih 40 rangiranih zemalja ne nalazi se niti jedna zemlja iz JIE, a da istodobno nije članica EU-a (tablica desno). Kako se primaknuti samom vrhu ljestvice; kako prodrijeti među 10 zemalja u kojima se prema HDI pokazatelju najkvalitetnije živi? Za ostvarivanje ovakvog cilja potrebno je izraditi i ustrajati na kvalitetnoj strategiji gospodarske konkurentnosti. Stupanj obrazovanja te posebno nacionalni dohodak po glavi stanovnika dvije su ključne kategorije u kojima zemlje JIE zaostaju za vodećim zemljama s popisa. Odličan pokazatelj je jednostavna usporedba omjera broja stanovnika pojedine zemlje po njenom broju sveučilišta. U SAD-u, na primjer, omjer broja stanovnika i broja sveučilišta iznosi 76.000. U nordijskim zemljama (Finska, Norveška i Švedska) ta brojka je čak dvostruko manja. U Hrvatskoj sveukupno postoji sedam sveučilišta, što pokazuje da na jedno sveučilište gravitira otprilike 600.000 hrvatskih građana. Zemlje jugoistočne Europe poprilično zaostaju za prosječnim brojem sveučilišta u razvijenim zemljama i ‘‘krpaju’’ se privatnim visokim školama. Ipak, problem se ne može riješiti jednostavnom ponudom dodatnih sveučilišta u regiji, upravo zato što je ovaj problem mnogo složeniji. Kvaliteta visokog obrazovanja zasigurno igra značajnu ulogu. U regiji JIE još uvijek ne postoji sveučilište ili visoka škola koja se smjestila među najboljih 100 u svijetu. Pripreme studenata (budućih vrhunskih stručnjaka) za sudjelovanje na tržištu (u različitim industrijama) koje bi vlada (ili vlade iz okruženja zajednički) označila kao strateški važan cilj i dalje niže neuspjehe. Dok je situacija takva – ulazak među najboljih 10 na HDI ljestvici ostaje nedostižan. Kvalitetno obrazovanje potiče mrežu akademika i stručnjaka koji surađuju i konkuriraju u isto vrijeme. Zdrava konkurencija često rezultira otkrićima u raznim industrijskim područjima. Područja kao što su fizika, kemija i medicina su od ključne važnosti za zemlje koje se žele istaknuti u informacijskim tehnologijama, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji, kao i u brodogradnji.
Blagostanje daje Nobelovce
Očekivano, one zemlje koje se nalaze visoko na HDI listi također se nalaze na vrhu popisa “Omjer stanovništva prema dobitnicima Nobelove nagrade” (vidi tablicu, uz napomenu kako je Island isključen jer je zauzeo 1. mjesto ali uz osvojenu samo jednu Nobelovu nagradu za književnost). S druge strane, na popisu se ne nalazi niti jedna osoba s prostora jugoistočne Europe koja je osvojila Nobelovu nagradu u područjima od važnosti za gospodarstvo/industriju (Grčka je osvojila dvije, bivša Jugoslavija jednu, te Bugarska i Turska također jednu, no sve su bile iz književnosti). Bez strateške odluke o stvaranju konkurentnosti u pojedinoj industrijskoj grani, odljev mozgova osigurati će daljnje Nobelove nagrade i konkurentske prednosti gospodarstvima čije institucije sustavno razvijaju potrebne preduvjete. Usmjeravanje obrazovanja prema postizanju rasta BDP-a i ostvarivanje konkurentske prednosti u određenoj industriji predstavlja dugoročno opredjeljenje. Taj proces započinje s osnovnim obrazovanjem koje pomaže u razvijanju zdravih kombinacija poduzetničkog duha, intelektualne znatiželje i spremnosti da se krene u cjeloživotno obrazovanje. Zemlje jugoistočne Europe još uvijek su ispod prosjeka razvijenih tržišta kada je u pitanju postotak građana koji se odlučuju za poduzetništvo. Poduzetnici su ti koji imaju izdržljivost i samosvijest prihvatiti određene rizike i spremnost za kontinuirano učenje. U usporedbi s američkim građanima, stanovnici JIE su znatno više isprepadani neuspjehom prilikom ulaska u poduzetnički svijet. No nisu samo vlada i obrazovni sustav čimbenici koji utječu na nečiji stav prema poslovnim/poduzetničkim pothvatima. Banke također igraju značajnu ulogu u kreiranju stavova. U situaciji gdje banke relativno dobro žive od zaduživanja građana i države, ne postoji glad koja ih tjera prema kvalitetnom kreditiranju poduzetnika. O preuzimanju i najmanjeg dijela poduzetničkog rizika od strane banaka u regiji JIE nema smisla niti raspravljati. Upravo manjak tržišne usmjerenosti prema poduzetnicima razlog je što zemlje JIE ovise isključivo o dodatnoj proizvodnji i prodaji neinovativnih dobara i usluga kako bi ostvarili dodatnu zaradu. S druge strane, zemlje poput SAD-a inzistiraju na izumima i istraživačkom pristupu. Potonji pristup uključuje veći rizik, ali također pruža razvoj tzv. skalabilnih usluga/proizvoda kojima se dodatna kuna zarađuje bez stvarne proizvodnje dodatne jedinice proizvoda.
Institucije su kratkovidne
Nije iznenađujuće kako korporacije i brandovi kao što su Google, Yahoo, YouTube, Facebook i MGM (sve navedene kompanije nude skalabilne usluge/proizvode) dolaze iz zemalja s niskim omjerom stanovnika prema sveučilištu i sa otprilike 90% sveučilišta koji se nalaze na popisu 100 najboljih u svijetu. Takozvani skalabilni poslovi i usluge su vrlo inovativni i obično ostvaruju visoke marže koje osiguravaju konkurentne pozicije za kompanije koje doprinose nacionalnom BDP-u. Takvi poduzetnici pune državnu riznicu eksponencijalnim rastom profita (u odnosu na troškove) i nemjerljivo brže nego što je slučaj s ne-skalabilnim uslugama. Bitno je naglasiti da je proračunska potrošnja po glavi stanovnika u zemljama jugoistočne Europe vrlo mala u usporedbi s razvijenim gospodarstvima. Proračunski rashodi po stanovniku kreću se između $980 u Srbiji i $5.300 u Hrvatskoj (podaci iz 2008). Odgovarajući proračunski prihodi su prikazani u tablici 4. Važno pitanje za svaku od zemalja je koje su stavke na proračunskom popisu i da li njihova korist u odnosu na trošak podupire razvojne strategije usmjerene za prodiranje društva prema najboljih 10 na HDI popisu. Očigledno su nordijske zemlje koje su među top 10 po proračunskim prihodima/rashodima također i među top 10 na HDI popisu.
SAD je unatoč razvijenom sustavu obrazovanja zbog niskih proračunskih prihoda/rashoda zauzeo tek 13. mjesto na HDI popisu. Koncepti poticanja sveopće intelektualne znatiželje iz područja ključnih za razvoj strateških industrija na žalost nije niti u povojima. Kratkovidnost institucija u smislu neimanja strategije razvoja društva kao i omogućavanje lagodnog života bankama opetovanim a neproduktivnim zaduživanjima istiskuju poduzetnički duh iz ionako premalog broja ljudi koji su spremni preuzeti rizik. Načinu uporabe proračunskih prihoda nedostaju kvalitetne smjernice koje je svakim danom sve teže realno postaviti. Bez konkurentnih kompanija i skalabilnih proizvoda/usluga, oporavak nakon svake nove krize bit će još bolniji. Takav oporavak nosi sa sobom opće nezadovoljsto i prilično produžena razdoblja visokih stopa nezaposlenosti što osnažuje vjerojatnost političkih i društvenih nemira u regiji. Da bi smo u budućnosti lakše napredovali na HDI ljestvici, potrebno je zadržati trenutnu poziciju u čemu je Hrvatska (ali i većina JIE zemalja) tijekom 2009 u odnosu na 2008 uspjela.
Igor Gvozdanović, predsjednik jeuprave Platinum Investa i predavač na ZŠEM-u. Kandidat za titulu Doctor of Finance pri Swiss Management Centeru