Jure Radić, čelnik IGH / PXL
Inicijativu je Agencija odbacila jer je, nakon što je provela prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu, utvrdila da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka. Ukratko, Armacom je u svojoj inicijativi naveo kako je sredinom 2005. godine RH prihvatila europske norme za certificiranje cementa kojima je postupak kontrole kvalitete izjednačen onome koji vrijedi u većini europskih zemalja. Međutim, podnositelj inicijative navodi da je RH odbila prihvatiti tzv. ACAA certifikate, odnosno donijeti propise koji omogućuju izbjegavanje ponovnog ispitivanja pojedinih proizvoda ako je ono identičnom normom već obavljeno izvan Hrvatske.
Osim toga, naveo je kako su tadašnjom promjenom propisa s tržišta izbačeni svi poduzetnici, osim IGH, koji su do tada imali ovlaštenje za ispitivanje cementa i izdavanje certifikata prema ranije važećim propisima te je IGH ostao jedini poduzetnik na hrvatskom tržištu koji ima ovlaštenje A1 koje je potrebno prilikom stavljanja cementa na hrvatsko tržište. Posljedica toga je, smatra podnositelj inicijative, monopolističko određivanje cijena certificiranja od strane IGH koje su, navodi, višestruko veće od realnih pa je tako s prijašnjih oko 20 tisuća kuna kuna trošak certificiranja poskupio na oko 200 tisuća kuna u prvoj godini, odnosno na oko 150 tisuća kuna u svima sljedećim godinama za svaki pojedini proizvod.
Takvim su postupanjem, smatra podnositelj inicijative, potencijalni uvoznici cementa dovedeni u poziciju da certifikaciju cementa mogu tražiti samo preko IGH, a svakom je uvozniku cementa znatno sužen asortiman proizvoda koje mogu uvoziti jer su troškovi certificiranja cementa iznimno visoki. Agencija je detaljnim ispitivanjem tržišta certificiranja cementa utvrdila kako IGH doista u Hrvatskoj jedini ima ovlaštenje (akreditaciju) za provođenje radnji certificiranja cementa i u tom smislu se na tom tržištu nalazi u vladajućem položaju. No, tu djelatnost na tržištu može obavljati svatko tko ispunjava uvjete iz Pravilnika o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i označavanju građevnih proizvoda, kojim su propisani uvjeti za davanje, produljivanje i oduzimanje ovlaštenja za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti te izdavanju potvrda, napominju iz AZTN-a.
Agencija je utvrdila da visoka razlika u cijeni certificiranja prije i poslije 2005. nije posljedica zlouporabe vladajućeg položaja IGH, nego razlike između učestalosti i broja obveznih radnji pri certificiranju, koje se provode prema važećim propisima u odnosu na propise koji su bili na snazi prije 2005. godine. Naime, usporedba postupaka certificiranja po fazama pokazala je da sadašnji postupak atestiranja podrazumijeva obavljanje pet radnji više nego što je pri certificiranju bilo potrebno raditi prije 2005. Sustav potvrđivanja, pak, definiran je prema učestalosti, a ne količini proizvoda. Provodi se devet puta tijekom prve godine u kojoj je proizvod uveden na tržište, a šest puta svake slijedeće godine što u značajnoj mjeri poskupljuje cijenu usluge. Istodobno, sve su te radnje propisane Europskom direktivom za građevne proizvode, a njezine su odredbe prenesene u propise koji uređuju ovo područje u Hrvatskoj.
Uz to, prema novom sustavu, cijene potvrđivanja sukladnosti cementa određuje poduzetnik, dok su prije 2005. cijene certificiranja bile određivane administrativno. Da bi zadovoljio uvjete provođenja certificiranja propisane Pravilnikom i Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva potvrdama o akreditaciji dokazao svoju osposobljenost za certificiranje, IGH je morao dodatno investirati u osposobljavanje laboratorija, njegovu akreditaciju i redovni godišnji nadzorni pregled, a ima i godišnji trošak amortizacije dijela laboratorijske opreme i dijela laboratorija te troškove izdavanja ovlaštenja za cement. Budući da je te troškove IGH ukalkulirao u cijenu certificiranja, time je također utjecao na poskupljenje usluge potvrđivanja sukladnosti cementa.
Agencija također ističe da je donošenje tehničkih normi u nadležnosti Hrvatskog zavoda za normizaciju, a za njihovu ugradnju u konkretne tehničke propise, jednako kao i za prihvaćanje certifikata (ACAA sporazum) nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Zbog toga Agencija nije ovlaštena postupati u slučajevima u kojima, kako navodi Armacom u svojoj inicijativi, Ministarstvo nedovoljno ažurno ili čak uopće ne donosi tehničke norme čime je, prema mišljenju toga poduzetnika, otvorena mogućnost manipulacije plasmana pojedinog proizvoda na tržište u korist pojedinačnih interesa. Također, Agencija nije ovlaštena ulaziti u razloge radi kojih se u Hrvatskoj ne prihvaćaju certifikati ovlaštenih europskih institucija izrađeni temeljem propisa i normi koji su uvedeni i u hrvatski pravni sustav, zaključuju iz AZTN-a.
(pd)