Prošle godine stupio je na snagu Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistriranih djelatnosti, za koji se Hrvatska obrtnička komora u velikoj mjeri zalagala i sudjelovala u njegovu kreiranju.

Na stranicama HOK-a može se pročitati tekst vezan uz navedenu problematiku.

Ova tema se često može pronaći u medijima, no nas zanima kako se taj zakon provodi u djelo i koji su mjerljivi efekti provedbe tog zakona.

Obrtnička komora kroz svoja lokalna udruženja i županijske komore pozivala je i poziva sve obrtnike da prijave svoju nelojalnu konkurenciju.

Svim županijskim komorama koje su prikupljale navedene prijave poslan je dopis s molbom o broju prijava neregistriranih djelatnosti

Evo rezultata po županijskim komorama.

U proteklih mjesec dana u tri navrata kontaktirali smo sve županijske obrtničke komore. Kontakt je bio isključivo putem e-maila.

Dobili smo odgovore 10 od ukupno 20 županijskih komora . Od 10 komora smo dobili 7 odgovora koji smo tražili – a to je broj prijava neregistranih djelatnosti vezano uz stupanje na snagu Zakona o suzbijanju rada u neregistraranim djelatnostima.

Obrtnička komora Karlovačke županije detaljno nam je elaborirala razlog malog broja prijava obzirom da su se aktivnosti vezane uz registriranje djelatnosti vodile i prije stupanja zakona na snagu. Potrebno je napomenuti da su kategorije djelatnosti namjerno izostavljene kako bi se izbjegla stigma – jer imamo premali uzorak za relevantno određivanje najpodobnije profesije za rad na crno.

Kada bi navedene podatke izvukli iz konteksta, tad bi se mogli izvoditi zaključci da je Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistriranih djelatnosti rađen za 300-tinjak osoba koje je ovaj zakon zakačio.

Efekte ovog zakona trebalo bi pratiti na način da se prati broj osoba koji su nakon kazni registrirali djelatnost, koliki su iznosi naplaćenih kazni te statistički podaci koji će pokazati rade li zbilja vlasnici mercedesa na crno ili se radi o osbama s margine društva koji jedva krpaju kraj s krajem, ili pak možda o nečemu što zovu “part time job”.

Osim Komora, najveću ulogu u provedbi zakona ima Državni inspektorat koji nadzire najveći broj gospodarskih djelatnosti. U ovoj analizi pokušali smo prikupiti samo podatke iz Komora obzirom da je stanovište HOK-a da će ovaj zakon dobrim dijelom smanjiti utjecaj sive ekonomije i negativne učinke nelojalne konkurencije.

S druge strane, postoji puno ozbiljniji problem a to je poslovanje poslovnih subjekata, društava i obrta s blokiranim žiro računima. Tu brojke strelovitio rastu, broje se u visokim postocima i mjere u tisućama.

S jedne strane država će uhvatiti 400 osoba koje rade u sivoj zoni (barem tako pokazuju brojke), a s druge strane zakonito blokirati žiro račune i gurati tisuće i tisuće tvrtki i obrta u rad na crno.

Naše ‘ulične’ statistike u osobnim razgovorim pokazuju da devet od deset blokiranih poduzetnika rade dobrim dijelom na crno. Nažalost – ne postoji poslovni model koji bi mogao objasniti kako poslovati u uvjetima blokade – osim modela snalaženja i mimoilaženja zakona. Nužno je buđenje zakonodavca po ovom pitanju, a i Komore ne posvećuju dovoljno pažnje ovoj problematici. Pitanje je: “Kako blokirani obrt može plaćati članarinu?”. Neke lokalne komore su odbijale pružati usluge obrtnicima koji nisu 9 mjeseci plaćale članarinu (jasno to ističući na ulaznim vratima) – iako je takvim obrtnicima pomoć najviše trebala.

Slab odziv komora na postavljene upite nas je ponukao da počnemo više pisati o Obrtničkim komorama i njihovom radu.

Od politke očekujemo bolje praćenje razultata provedbi određenih zakona kao i doradu onih zakona koji imaju rupa i kontradiktornosti (nelogična blokiranja žiro računa u kontradikciji s zahtjevom za legalnim poslovanjem).

PREPORUČAMO: Obrtnici duguju šest milijardi kuna