"Nismo još dobili nikakvu službenu obavijest, pa vam to teško mogu komentirati. Naša ustanova nema ovlasti da operativno pomogne, već možemo samo nuditi idejna rješenja. Okupljamo ljude koji imaju ideje, ali nemaju dobar PR, pa ih nema tko propagirati. Tu uskačemo mi i povezujemo pamet i komercijalu", slikovito nam je objasnio Ranko Britvić, ravnatelj Središta, dodajući da operativnu pomoć može ponuditi samo Vlada. Središte je svoj dio posla odradilo predavši početkom svibnja službenu ponudu za pomoć veleposlanstvu SAD-a koja je sačinjavala Kramarićevu ideju. Vladi je, međutim, gotovo čitav radni dan bio potreban da detektira tko je točno ponudio SAD-u pomoć, pa je o nekim budućim planovima i načinu pomoći zasigurno prerano govoriti, barem što se tiče državne razine. Kramarić je u srijedu bio na zadatku na brodu, pa je vijest o američkom prihvaćanju njegovog prijedloga doznao telefonski od Britvića koji je to pročitao na internetskim portalima. Ministarstvo obrane nije nam dalo dopuštenje da razgovaramo s njim. Kramarićeva ideja o sprječavanju nekontroliranog istjecanja nafte iz bušotine u Meksičkom zaljevu temelji se zapravo na njegovom ranijem patentu kojim se pokušala uništiti alga u Starigradskom zaljevu. Riječ je o plaštu od karbonskih vlakana koji u slučaju ove naftne bušotine bi trebao biti 50 puta 50 metara. Nakon što bi se postavio iznad rupe, nafta koja istječe potiskivala bi ga na površinu, gdje bi se formirao u kupolu. Posebnim ventilom na kupoli prikupljena nafta bi se preusmjeravala u tankere, sve dok se pritisak u bušotini ne smanji do te mjere da bi se ona mogla uspješno zatvoriti. Prema grubim Kramarićevim procjenama ovaj projekt bi mogao ukupno stajati milijun dolara, no još se ne zna koliko bi hrvatski vlasnici ove ideje na njoj mogli zaraditi.
Nešto slično već je pokušao BP betonsko-čeličnim zvonom, no plan im je pomutio plin koji je istjecao zajedno s naftom te su se, zbog niske temperature, stvarali kristali koji su začepili odvod. Kramarić je u nedavnom razgovoru za Novi list rekao da nije siguran bi li se to dogodilo i s njegovim izumom, ali da bi se to vjerojatno moglo riješiti ugradnjom šire cijevi. Iz objave da je prihvaćena i hrvatska ponuda zapravo se vidi da su prihvaćene i ponude gotovo svih zemalja koje su nudile pomoć. Iz toga se može zaključiti da su Amerikanci iscrpili sve vlastite ideje. Prihvaćene su 22 ponude koje su pristigle iz 12 zemalja i međunarodnih tijela, a pomoć je ponudilo 27 zemalja. Na koji će način iskoristiti hrvatsku ideju u srijedu nam nisu znali reći ni u veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu, ali ni u specijalnoj komandi (UAC) američke Obalne straže koja je zadužena za koordinaciju radova na sanaciji bušotine. "Trenutno još ništa ne možemo reći o ponudama, a u tijeku dana bismo trebali dobiti dodatne informacije State Departmenta", rekli su nam u UAC-u.
Pilot-projekt
Rat s tropskim algama
Tijekom 2007. i 2008. godine Kramarić je sa suradnicima proveo pilot-projekt uništavanja invanzivne tropske alge Caulerpa taxifolia u Starigradskom zaljevu. Alge su najprije pokrili plaštom, a zatim pod njega cijevima ubacivali velike količine slatke vode istiskujući tako morsku vodu. Zbog razlike u tlakovima morske i slatke vode ove alge ne mogu preživjeti duže od dvadesetak minuta.