Ciklus razaranja
Gospodarski se razvoj odvija u ciklusu koji počinje s mladim, istraživačkim tvrtkama koje uvode nove proizvode, usluge i procese. No, vremenom, kako njihov uspjeh raste, mnogi istraživači postaju izrabljivači. Zasićuju tržište, ponestaje im ideja, ulijene se. Potom proširuju linije proizvoda umjesto da razvijaju nove, smanjuju troškove tako što opterećuju radnike, lobiraju u vladi radi povoljnijeg položaja, spajaju se s konkurentskim tvrtkama kako bi dokinuli konkurentnost te manipuliraju potrošačima kako bi im iscijedili i posljednji novčić. Zbog toga su poduzeća izložena kreativnim izazovima novoga vala istraživača: brzih novih tvrtki koje se suprotstavljaju "debelim" starim korporacijama - te počinje novi ciklus razaranja i ponovne izgradnje. Usporedimo to s američkim programom sanacije, gdje "debele" smatraju "prevelikima da bi propali". Mnogi su, zapravo, preveliki, ili su barem posve pogrešno vođeni, da bi uspjeli. Kako bismo drukčije objasnili zašto su se velike banke i osiguravateljske tvrtke oslanjale na hipoteke, a već bi uz minimalno istraživanje otkrili da je riječ o financijskom otpadu? Viši menadžment ili nije znao ili je cinično mislio da će se izvući, a ostale menadžere nije bilo briga ili nisu mogli stupiti u kontakt sa šefovima. Svakome Appleu i Googleu - istraživačima par excellence - treba pribrojiti tvrtke koje se bave energetikom, koje imaju vrlo povoljne porezne uvjete, ugovorne tvrtke ministarstva obrane, koje žive na teret državnog proračuna, te farmaceutske tvrtke koje kupuju inovacije i određuju cijenu koje tržište može podnijeti zahvaljujući patentima koje vlada odobrava, ali ne upravlja vlasnicima patenata. Povrh svega, mnoge mlade američke tvrtke krenule su putem izrabljivanja.
Izrabljivačka produktivnost
Iako je američko poduzetništvo tradicionalno okrenuto stvaranju održivog razvoja, mnoge tvrtke danas teže ranoj inicijalnoj javnoj ponudi koja će im omogućiti da brzo unovče vrijednost tvrtke. Takvo ozračje uvelike je disfunkcionalno. Kad se ekonomisti busaju u prsa visokom stopom produktivnosti u Americi, misle na istraživanje - otkrivanje boljih načina rada, naročito putem nadmoćnih procesa. No, dobar dio te "produktivnosti" zapravo je destruktivno izrabljivački. Pomislite samo na sve korporacije koje su opustile velik broj radnika na najmanji pad cijene dionica, ostavivši za sobom potplaćene i iscrpljene zaposlenike i menadžere, a uprava na tome samo zaradi bonus. Kako bismo vidjeli kamo to vodi, zamislimo tvrtku koja otpušta sve radnike i potom prodaje sve zalihe. Prema ekonomskim statistikama to bi se pokazalo kao vrlo produktivan potez dok, dakako, tvrtki ne bi ponestalo zaliha. Američkom poduzetništvu ponestaje zaliha. Kad na to gledamo na ovaj način, vidimo da nema brzog lijeka za gospodarske probleme u SAD-u. Lako je otpustiti radnike i tiskati novac, ali nije lako promijeniti disfunkcionalno ponašanje.
Umiroviti 'ljudski kapital'
Američko će gospodarstvo morati popraviti domaće tvrtke na terenu, i to jednu po jednu. Stavovi se moraju promijeniti, a za to su potrebni velika predanost i strpljenje. Tih osobina danas nedostaje u SAD-u. Treba krenuti od izvršnih slojeva, koje treba očistiti od plaćenika kako bi se potaknuo razvoj stvarnog vodstva. To je jednostavno: riješite se bestidnih paketa za naknadu i plaćenici će sami nestati. Tada na scenu mogu stupiti oni koji žele izgraditi i održati poštene tvrtke i oni koji shvaćaju da se to postiže jedino timskim radom. Za stvaranje uspješnih poduzeća treba vremena, i to vremena koje se ulaže u osmišljavanje boljih proizvoda, razvoj bolje usluge za potrošača, potporu radnicima kako bi se učvrstila njihova predanost. Važni su i simboli, primjerice, pojam "ljudski kapitali" treba umiroviti jer je sjajno poduzeće zajednica aktivnih ljudskih bića, a ne zbroj odvojenog kapitala. Javnu potporu treba preusmjeriti od zaštite velikih korporacija prema poticanju rasta novih poduzeća. Mlade tvrtke treba upozoriti na to da ne hrle u zagrljaj kratkovidnih analitičara s tržišta dionica, a slično bi trebale postupiti i već stabilne korporacije. Putem regulativnih mjera i oporezivanja treba obuzdati dnevnu trgovinu koja remeti poslovni tijek te izrabljivačke špekulacije koje istiskuju održiva ulaganja i ometaju redovne poslovne aktivnosti. Povrh svega, američkome gospodarstvu trebaju menadžeri koji poznaju svoju tvrtku i koji se o njoj brinu. Vojska diplomiranih ekonomista koji su obučeni da upravljaju svime, ali ničim posebno dio su problema, a ne rješenja. Baš kao i ekonomisti koji proučavaju oblake, a nikad se ne smoče.
© Project Syndicate, 2012.
Henry Mintzberg, profesor je menadžmenta da Sveučilištu McGill