Unatoč solidnoj turističkoj sezoni, zadržavamo prognozu pada BDP-a u 2012. od -2%, uslijed snažnijeg no očekivanog smanjenja investicija te dodatnog slabljenja vanjskog okruženja, povrh izraženog negativnog utjecaja započetog sređivanja javnih financija na domaću potražnju, stoji u sažetku današnje prezentacije makroekonomskih trendova i prognoza za Hrvatsku i svijet za 2013. i 2014. godinu, koju je održao direktor Ekonomskih istraživanja Hypo Alpe-Adria-Banke Hrvoje Stojić.

Njihova predviđanja prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

• Nastavak recesije zbog pogoršanja u vanjskom okruženju, fiskalne konsolidacije
• Eksterni rizici smanjeni, no rizici razduživanja ostaju
• Strukturne reforme preduvjet uspješne fiskalne konsolidacije
• Reforme tržišta rada, interna devalvacija nužni za očuvanje rejtinga

Unatoč solidnoj turističkoj sezoni, zadržavamo prognozu pada BDP-a u 2012. od -2%, uslijed snažnijeg no očekivanog smanjenja investicija te dodatnog slabljenja vanjskog okruženja, povrh izraženog negativnog utjecaja započetog sređivanja javnih financija na domaću potražnju. Pritom se domaća fiskalna konsolidacija temelji na prihodovnim naporima, prije nego li racionalizaciji socijalnih prava i(li) restrukturiranju državnih tvrtki, što pogađa aktivnost i optimizam investitora.

Rast nezaposlenosti, pad realnog dohotka te razduživanje stanovništva ujedno slabe osobnu potrošnju. Napokon, slabija inozemna potražnja uslijed sinkroniziranih fiskalnih prilagodbi diljem euro zone (EMU), kao i (prihvatljiva) dostupnost kapitala najveće su nepoznanice. Ne samo da istaknuti faktori upućuju na pad BDP-a i u 2013., već, štoviše, kretanja u okruženju (neizvjesnost oko krajnjih rješenja za EMU) u kombinaciji sa nedovoljno snažnim adresiranjem nekonkurentnosti, te nepredvidivošću razduživanja uglavnom nameću negativne rizike. U međuvremenu, ne bi trebalo zanemariti srednjoročne benefite fiskalne prilagodbe, strukturnih reformi, kao i političko-ekonomsku katarzu koje su nužne za obaranje rizika, oporavak investicijske klime te kreditne aktivnosti.

Pozitivno je i to da poboljšanje izgleda kretanja kreditnog rejtinga (Fitch Ratings) koincidira sa jačanjem inicijativa za unutarnju devalvaciju neophodnu u stabilnom tečajnom režimu. Naime, u 2013. dodatno će se smanjiti doprinos za zdravstvo uz smanjenje PDV-a važnoj izvoznoj grani – turizmu. Novim Zakonom o reprezentativnosti te ukidanjem načela de facto neograničenog trajanja kolektivnih ugovora reducira se ovisnost ekonomskih politika o sindikatima, te stvaraju temelji za strukturnu racionalizaciju head-counta u javnom sektoru Sve su to preduvjeti za liberalizaciju rigidnog tržišta rada u cilju veće fleksibilnosti u ekonomskim ciklusima. Vlada također nastoji ubrzati restrukturiranja tvrtki sa konačnim ciljem oslobađanja zarobljenog kapitala.

Post-izborno povećanje indirektnih poreza te administrativno-reguliranih cijena energenata te klimatski uvjetovan rast cijena hrane prouzročili su pritiske na rast maloprodajnih cijena. S druge strane, slaba domaća potražnja zbog mjera fiskalne štednje, rasta nezaposlenosti, pada plaća i razduživanja građana, suzdržana očekivanja oko cijena energenata te napokon stabilan tečaj sugeriraju slabljenje cjenovnih pritisaka u narednoj godini. Među ključnim ulaznim rizicima (prosječnoj inflaciji od 2,8% u 2013.) i dalje su indirektni porezi, uključujući ukidanje nulte stope PDV-a, te liberalizacija cijena energenata, sve to s ciljem stabilizacije proračuna, ali i stvaranja preduvjeta za investicije u energetski sektor.

Daljnji pad robnog trgovinskog deficita zaustavljen je uslijed većeg pada izvoza u odnosu na uvoz, i to zbog pada isporuka kapitalnih dobara, uključujući brodove, kao i, općenito gledano, restrukturiranja velikih, nekonkurentnih proizvodnih sustava. Pad uvoza i dalje reflektira snažniji pad uvozno-intenzivne industrijske proizvodnje te slabu potražnju za potrošačkim dobrima.

U 2013. vidimo dodatni pad izvoza uz zadržavanje robnog deficita oko 15% BDP-a uslijed slabije inozemne potražnje, inicijalnih problema u konkurentnosti po ulasku u EU kao i administrativnog poskupljenja izvoza u članice CEFTE. Kako nepovoljan tržišni i proizvodni miks u kombinaciji sa ranjivošću glavnih trgovinskih partnera u EU (Italije, Slovenije) pospješuje prenošenje efekata krize na izvoz, hrvatski imperativ su reforme na strani ponude, deregulacija tržišta proizvoda i usluga, unutarnja devalvacija te reforme tržišta rada. Zauzdavanje deficita u robnoj razmjeni zbog mjera fiskalne štednje, slabijeg kreditiranja, ali i stabilan rast priljeva od turizma te postepeni priljev sredstava iz EU fondova upućuju na ostvarivanje suficita u bilanci plaćanja u srednjem roku.

Unatoč slabom oporavku stranih direktnih investicija te postepenom razduživanju privatnog sektora, suficit bazične bilance u kombinaciji s neprekinutim (kvazi)državnim zaduživanjem smanjuje kratkoročne rizike, iako time ne prestaje zabrinutost zbog kratkoročnog inozemnog duga višeg od 35 posto BDP-a. Pri čemu, smanjeni rizici na eksternoj poziciji ekonomije uz pogoršane izglede po priljev kapitala te općenito aktivnost, kao i stabilizaciju inflacije u 2013. stvaraju ozračje za daljnju monetarnu relaksaciju uvjetovanu daljnjom fiskalnom konsolidacijom te stabilnošću tečaja. Stabilnost kune bit će uvelike determinirana kretanjem premije na rizik, razduživanjem i rezervacijama banaka te karakterom monetarne politike za koju možemo očekivati da unatoč daljnjoj kontracikličkoj relaksaciji prvenstveno vodi računa o stabilizaciji financijskog sustava.

Zaduživanje javnog sektora za pokriće rastućeg fiskalnog deficita, uključujući pravodobno pred-financiranje glavni je ‘motor’ rasta inozemnog duga. Za to vrijeme, privatni sektor se razdužuje uslijed pogoršanih izgleda za rast, odnosno investicije, ali i postroženih uvjeta u slučaju veleprodajnog financiranja te općenito pojačane regulacije i posljedičnog razduživanja u europskom bankarskom sektoru. Iako je tek oko 70% potreba za refinanciranjem u naredna četiri kvartala pokriveno deviznim rezervama, rizici glede inozemnih neravnoteži su obuzdani s obzirom da su državne potrebe za financiranjem (barem) u 2012. godini već pokrivene.

Očekujemo da će javni sektor i dalje dominirati u novom ino-zaduživanju, čiji će opseg ovisiti o uvjetima na globalnim tržištima te rezolutnosti domaće fiskalne konsolidacije. Zaduživanje banaka moglo bi oslabjeti uslijed neizvjesnosti na bankarskom tržištu EU, kao i srednjoročnim, odnosno dugoročnim nastojanjima da se rast sve više temelji na domaćim izvorima financiranja. Podrška međunarodnih financijskih institucija, snažniji tempo restrukturiranja te općenito solidan apetit za istočnoeuropskim korporativnim dugom trebali bi donekle ublažiti utjecaj srednjoročnu realnost razduživanja poduzeća. Stoga rast vanjskog duga do 102% BDP-a vidimo ponajviše uslijed zaduživanja javnog sektora, pada BDP-a, povišenih kamata te slabije kune.

Iako nizak deficit platne bilance, niska inflacija te usporen rast vanjskog duga ostavljaju prostora za dodatnu monetarnu relaksaciju u svrhu podrške ekonomskom oporavku, daljnji stimulans biti će uvjetovan vjerodostojnom fiskalnom konsolidacijom i pozitivnim utjecajem na gospodarski rast (primjerice ulaganja u izvozne sektore) te, naravno, tečajnom/eksternom stabilnošću.

Viši kamatni troškovi, podbačaj prihoda od PDV-a, odgođena reforma prekomjernih socijalnih davanja te pogoršani makroekonomski izgledi, ali i inicijalni troškovi započetih reformi ostavljaju fiskalni deficit na iznad 4,5% BDP-a u 2012.-2013. godini. Dodatno nepovoljno na državni proračun utječe trošak restrukturiranja brodogradilišta, kvazifiskalne aktivnosti (HBOR), rastuća nelikvidnost te napokon nezaposlenost.

Uzevši u obzir relativno slabu hrvatsku fiskalnu poziciju u odnosu na većinu CEE zemalja, 1-1,5pb više troškove financiranja u odnosu na potencijalni rast, javni dug ostaje na neodrživoj putanji iznad 75% BDP-a u 2015., što u slučaju slabljenja fiskalnih napore, odnosno nemogućnosti rasta ostavlja rizik od snižavanja hrvatskog kreditnog rejtinga u srednjem roku. Pritom ne isključujemo mogućnost aranžmana s MMF-om ukoliko globalne tenzije povećavaju pritisak na vlade da vrate povjerenje ubrzanjem bolnih reformi uslijed čije provedbe bi se ublažile potencijalne poteškoće u (re)financiranju te djelovalo na strukturne slabosti.

U ovom trenutku valja, međutim, primijetiti da je hrvatska vlada povećala napore u području unutarnje devalvacije (mini porezna reforma, preduvjeti za reformu tržišta rada te brže restrukturiranje insolventnih tvrtki), što bi u cilju snažnije fiskalne vjerodostojnosti trebalo biti podržano reformama na strani ponudbene strane gospodarstva te racionalizacijom većeg broja socijalnih transfera.

Izvor Hypo Alpe Adria Bank