22. lipanj 2007.| Snježana Vujisić-Sardelić
40 godina gastarbajtera
Prvi projekti Ingre u SR Njemačkoj realizirani su 1967. godine. 'Era gastarbajtera' službeno je počela 1968. godine
Kada bi na željezničke kolodvore njemačkih gradova stizao ili odlazio vlak iz Jugoslavije, na peronima su se gotovo uvijek mogle naći grupe ljudi koje nikuda nisu putovale, nikoga nisu pratile i nikoga nisu dočekivale. Samo bi dolazile gledati vlak koji je bio jedan mali, ali stvaran dio tadašnje domovine. Bili su to jugoslavenski radnici na privremenom radu u SR Njemačkoj. Ovu je nostalgičnu sličicu iznio Žarko Plevnik, generalni konzul Hrvatske u Hamburgu, kao dio iskustva iz svoga preddiplomatskog života u kojem je bio novinar. I sam već 14 godina "na privremenom radu" u inozemstvu, prisjetio se ove pričice u društvu u kojem se riječ "gastarbajter" protekloga vikenda u Düsseldorfu vrlo često spominjala. Konzul je bio dio društva koje je ugostila hrvatska Ingra na obilježavanju 40 godina poslovanja Gospodarsko-interesnog udruženja Ingra-Det u Njemačkoj. Naime, poduzeća iz Hrvatske su prva iz zemalja iz srednje i istočne Europe prije više od 40 godina počela raditi u Njemačkoj. Članice poslovnog udruženja Ingra koje su kanile izaći na tržište Njemačke to su učinile pod Ingrinom koordinacijom, a prvi su projekti pod imenom Ingre u Njemačkoj realizirani 1967. Ta se godina uzima i kao službeni početak rada Ingre u Njemačkoj. Anali istodobno bilježe da je "era gastarbajtera" službeno počela 1968. kada je bivša Jugoslavija sklopila sporazum kao Anwerberabkommen s tadašnjom SRNJ, nakon kojeg je počelo i službeno slanje radnika na privremeni rad u Njemačku i njihovo zapošljavanje na osnovi ugovora o izvođenju radova. Temeljem toga sporazuma dobiven je kontingent od 10.000 radnih dozvola za "izaslane radnike". Kao pravna sljednica, taj je isti sporazum Hrvatska koristila sve do 13. rujna 2002. kada je između vlada Hrvatske i Savezne Republike Njemačke potpisan Sporazum o zapošljavanju radnika trgovačkih društava sa sjedištem u Hrvatskoj radi izvršavanja ugovora o izvođenju radova. Istodobno, u vrijeme raspada bivše države Privredna komora Jugoslavije je predložila da se kontingenti radnih dozvola podijele po republikama, a osnova bi bila broj stanovnika pojedine republike. Hrvatska bi po tom prijedlogu bila znatno oštećena jer bi dobila 21 posto kvote ili 2100 radnika.
Ingra je zato napravila analizu i predložila Saveznom ministarstvu rada u Njemačkoj raspodjelu kvota po stvarnoj iskorištenosti dozvola po republikama. Po tome je Hrvatskoj trebalo pripasti 49 posto ukupnog bivšeg jugoslavenskog kontingenta ili oko 5000 dozvola. Taj su prijedlog u Njemačkoj i prihvatili, a dogovor je 1991. verificiran između njemačkog Ministarstva za rad i hrvatskog MVP-a. Tako je, zapravo, trasiran put detašmanima - radnim dozvolama preko kojih i danas odlaze radnici na rad u Njemačku. To u principu podrazumijeva da hrvatske tvrtke s njemačkima ugovore podizvođačke radove, a za njihovo izvođenje dovode se stručni radnici iz Hrvatske. Odobreni kontingent, primjerice, za 2007./2008. iznosi 4580 dozvola, od čega Ingrine članice iz Hrvatske koriste 1650 dozvola ili 40 posto hrvatskog kontingenta. Najveća iskorištenost dozvola bila je u razdoblju s konca osamdesetih i početka devedesetih, kada su u članstvu GIU-a bili Đuro Đaković, Enikon, Zagreb montaža i Monting. Te su tvrtke u međuvremenu izašle iz članstva i na njemačkom tržištu samostalno rade. Trend se ponovno poboljšava od 2003. premda ne doseže razinu kakvu je imao u rekordnim godinama. Jedan od razloga za to je i sve manje stručnih radnika u Hrvatskoj koji su istodobno zainteresirani za odlazak u inozemstvo u ovakvom aranžmanu. Ipak, INGRA-DET posljednjih nekoliko godina ima stalan rast realizacije pa je tako u 2006. vrijednost naplaćenih radova iznosila više od 50 milijuna eura. Ukupno je, tijekom 40 godina, zajedno sa svojim članicama, INGRA realizirala više od dvije milijarde eura poslova. Posljednjih godina brodogradnja predvodi u poslovima - tvrtke Tehnomont, Montinvest i Zit - jer brodograditelji ostvaruju oko 50 posto ugovorenih poslova i imaju osigurane poslove za naredne tri godine. Na drugom mjestu je montaža sa 40 posto poslova, a na trećem je mjestu građevinarstvo koje nosi 10 posto realizacije.
U GIU-u i četiri bosanske tvrtke
Transformacija je pratila i formu Ingrina poslovanja u Njemačkoj. Radi poštovanja Zakona o trgovačkim društvima početkom 1995. formirano je Gospodarsko interesno udruženje INGRA-DET., kojem je Ingra jedan od osnivača i članova GIU-a, a njezina su prava i obveze definirani ugovorom i poslovnikom sa svakom članicom pojedinačno. INGRA-DET, pak, članicama pruža cjelovite komercijalne, financijske, knjigovodstvene i pravne usluge. Istodobno, od 1. siječnja 2000. svaka članica INGRA-DET-a postaje pravno i porezno samostalna. Sada su u GIU-u 24 hrvatske tvrtke i četiri bosanske. Ingrin ured u Stuttgartu, pak, pruža usluge izdavanja radnih dozvola i odobravanja ugovora hrvatskim tvrtkama koje nisu članice GIU-a, čime se zapravo pokriva oko 60 posto hrvatskog kontingenta radnih dozvola. Članice GIU-a iz Bosne i Hercegovine raspolažu s 250 dozvola ili 15 posto BiH kontingneta koji ukupno iznosi 1720 dozvola.