Prosječan stanovnik eurozone kroz police životnih osiguranja i mirovinske fondove drži više od 30 posto svoje ukupne financijske imovine. Hrvati čak 64 posto čuvaju u ‘čarapi’ ili bankama, u obveznim mirovinskim fondovima drže 14,5 posto, životnim osiguranjima 4,6 posto, a dobrovoljnim mirovinskim fondovima tek 0,7 posto. Konkretno, od 100 kuna ušteđevine Hrvat danas u dobrovoljnu štednju za mirovinu ulaže tek 5,3 kune. O neodrživosti mirovinskog sustava rečeno je gotovo sve, potrošeni milijuni listova papira, organizirane maratonske debate. Podaci Zavoda za mirovinsko osiguranje (travanj/ožujak) otkrivaju dosad najporazniji odnos broja osiguranika (1,455 milijuna) i umirovljenika (1,197 milijuna), a prosječna je mirovina samo 2161 kunu.

Redizajn sustava
To je najjači argument, ako ne za novu reformu mirovinskog sustava, onda svakako za redizajn. Industrija osiguranja godinama je pokušavala svim vladama dokazati da police životnih osiguranja, uz poreznu stimulaciju koja neće biti udar na državni proračun, mogu postati dodatna mirovina te djelomice ublažiti balast i dubioze sadašnjeg mirovinskog sustava. Nesuradnja bivših vlada nije obeshrabrila branšu, 16 udruženih društava s opsežnom dokumentacijom i jakim argumentima u ministarstvima financija i rada pokušava ispregovarati novi model. Žele dokazati da je ovo razdoblje mirovinskih trauma pravi trenutak za odluku da i dugoročne police životnih osiguranja uz uvjet jednokratne ili rentne isplate po umirovljenju budu tretirane kao i kapitalizirana mirovina iz trećeg dobrovoljnog mirovinskog stupa.

Stimulirana štednja
Štednja u dobrovoljnim mirovinskim fondovima jedini je financijski proizvod na našem tržišu s pogodnostima – porezne olakšice, državna poticajna sredstva i prinos fonda. Uplate poslodavaca zaposlenicima u treći stup do 500 kuna mjesečno, odnosno 6000 godišnje priznate su mu kao porezni izdatak odnosno rashod. Zakonodavac istovjetno tretira i sve samostalne djelatnosti, neovisno uplaćuju li za sebe osobno ili i za svoje zaposlenike. Na godišnje uplate do 5000 kuna država dodaje stimulaciju od 15%, odnosno 750 kuna. Cilj ove inicijative osiguravateljne branše ostvarenje je održivog i efiksnog sustava dobrovoljne štednje za mirovinu i isplate kapitaliziranih mirovina te ujednačavanje pravila poslovanja za sve pružatelje usluga na tržištu. Naime, 16 osiguravatelja danas nudi nekoliko vrsta životnih osiguranja. Pojedinačni osnivački kapital svakoga od njih iznosi 22,5 milijuna kuna, jamstveni kapital na razini branše u rujnu 2011. iznosio je 1,3 milijarde kuna, a imovina kojom su upravljali 15,57 milijardi. Istodobno, osnivački kapital jedinog mirovinca kojemu je zakonodavac dopustio isplatu sredstava ušteđenih kroz drugi i treći stup samo je pet milijuna kuna, jamstveni kapital 13, a ukupna imovina vrijedi 177 milijuna. U Austriji grupne police s uplatom do maksimalno 10% plaće nemaju porezni tretman, u Njemačkoj uplate poslodavca do 4440 eura uz uvjet da isplata ušteđevine nije prije navršenih 59 godina, dok su u Italiji poreza oslobođene uplate do 5165 eura. Prosječan Hrvat na životno osiguranje godišnje potroši oko 70 eura, a ukupna premija životnih osiguranja u BDP sudjeluje sa 0,7%. Slovenac za životnu policu izdvoji 424 eura, a cjelogodišnja premija u BDP ima udjel 1,8 posto.