Tekuća godina zasigurno će biti zapamćena u financijskoj zajednici kao godina otrežnjenja, odnosno godina u kojoj smo na tržištima kapitala zabilježili dno (barem ja vjerujem da smo dno vidjeli u ožujku), a poslije svjedočili snažnom oporavku svjetskih burzi.

Događaji na burzama ponovno su pokazali da burze predvode oporavak, no ne samo to – rast cijena na burzama značajni je čimbenik promjene sentimenta, potrošači s rastom povjerenja ponovno počinju trošiti, poduzeća se odlučuju na kapitalne investicije, a radi očekivanog rasta prodaje ponovno počinju stvarati zalihe. No pozitivnog pomaka na burzama najvjerojatnije ne bi ni bilo da nije bilo globalne, a često i koordinirane akcije spašavanja financijskog sustava, odnosno da nije bilo nezapamćenog stimulansa. Novcem poreznih obveznika spašavale su se i još se spašavaju financijske institucije u privatnom vlasništvu, a kako bi se potaknula potrošnja, pojedincima se dodjeljuju porezne olakšice. Središnje banke intervencijama na tržištu duga stvaraju likvidnost koja je dovela do rekordno niskih kamatnih stopa. Iako se te stope samo djelomično prelijevaju u gospodarstvo i pojedincima, prevladava mišljenje da su stvoreni temelji za značajniji oporavak svjetskoga gospodarstva. No, ono o čemu se najčešće vode rasprave je to hoće li ili ne rast gospodarstva u 2010. i poslije biti ispod potencijala. Ono čega nas je najviše strah, a što bi moglo zaustaviti oporavak svjetskoga gospodarstva, potencijalni su inflatorni pritisci i posljedično prerano dizanje kamatnih stopa. Iako za sada na Zapadu još nema naznaka da bi u kratkom razdoblju inflacija mogla znatnije porasti, rekordno niske kamatne stope i vrlo visoka likvidnost financijskog sektora budi strahove, a ne čudi ni rast cijene zlata (kao prirodne zaštite pred inflacijom) i obveznica indeksiranih na inflaciju.

Umjereni sam optimist za sljedeću godinu, međutim ne smije se zaboraviti ni činjenica da relativno visoka inflacija u određenoj mjeri odgovara i vladama država koje se u posljednjih godinu dana znatno zadužuju. S višom inflacijom otplata dugova postaje jeftinija. Bez obzira na negativne posljedice recesije, na rekordno visoku nezaposlenost u svijetu, na vrlo visoke porezne stimulanse i stimulanse financijskom sektoru te posljedično visoke proračunske deficite i rast zaduženosti (posljedice će se osjećati godinama), mišljenja sam da je ova recesija imala i pozitivan učinak na smanjivanje troškova ne samo financijskog sektora nego i korporativnog sektora.I gdje je tu Hrvatska? Očekivani pad BDP-a u ovoj godini u visini od 5,5%, porast nezaposlenosti, proračunski deficit oko 3,8% te daljnje zaduživanje – sve zajedno slično ostalom svijetu. No za razliku od zapadnih zemalja i dobrog dijela zemalja u razvoju koje potiču osobnu potrošnju kroz razne stimulacije, Hrvatska je zbog nezavidnoga financijskog položaja, problema s proračunskim prihodima i visokog duga već sada morala dodatno porezno opteretiti građane, a time i otežati put izlaska iz recesije. Za razliku od većine zemalja gdje optimizam potrošača i korporativnog sektora raste, u Hrvatskoj još prevladava pesimizam koji dodatno potiču raznorazne afere i korupcijski skandali. Sve navedeno bilo bi dovoljan razlog da Hrvatska i u idućoj godini tone u recesiji, no kao dio globalnoga ekonomskog prostora vjerujem da će pozitivna svjetska ekonomska kretanja imati pozitivan utjecaj i na hrvatsku ekonomiju i na hrvatsko tržište kapitala. Što se tiče hrvatskih dionica, vjerujem u selektivni pristup, a isto tako vjerujem da će već u skoroj budućnosti krenuti sljedeći val privatizacije, odnosno preuzimanja strateških partnera, a sve veću ulogu u hrvatskim poduzećima imat će domaći institucionalni investitori, u najvećoj mjeri mirovinski fondovi.

Petar Vlaić, predsjednik Uprave Erste Plavog mirovinskog fonda