Kontinuirano se smanjuje broj blokiranih poslovnih subjekata i iznos njihovih ukupnih nepodmirenih osnova za plaćanje, no statistička slika, iako ljepša, ne nudi odgovore na pitanja koja su svakodnevica realnog biznisa, od naplate do toga s kime poslovati.

Konkretnije, podaci Financijske agencije pokazuje da je u svibnju u odnosu na travanj bilo oko 3% ili 1093 manje blokiranih tvrtki, dok su za priblično isti postatak, odnosno za oko 700 milijuna kuna, smanjenja i njihova ukupna nepodmirena dugovanja. Na godišnjoj razini stanje je znatno bolje, pa je na kraju ovog svibnja za čak 32%, ili 15.247, smanjen broj blokiranih, a ukupni iznos njihovih blokada za približno 8,7 milijardi kuna, ili 31 posto. 

Najugroženiji sektori
Dominiraju dugotrajne blokade i tvrtke bez zaposlenih, s time da je najviše blokiranih subjekata u području trgovine (7400), turizma (oko 5500) i građevinarstva (43000). S 1,9 milijuna kuna duga po dužniku u prosjeku su najzaduženiji poslovni subjekti u području opskrbe vodom; uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom, djelatnosti sanacije okoliša, kao i u poslovanju nekretninama. Najveći iznos blokade također se odnosi se na tvrtke iz područja trgovine (5 milijardi kuna duga) i građevinarstva (4,1 milijardu kuna duga).

Prema prognazama Fine, slijedi nastavak trenda smanjenja broja blokiranih i iznosa blokade, što se tumači kao posljedica učinaka Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Ovršnog zakona, Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, novog Stečajnog zakona, kao i Zakona o sudskom registru, temeljem kojeg se iz sudskog registra brišu tvrtke koje tri godine Fini nisu predale svoje financijske izvještaje. Statistički se stanje poboljšava, no za poduzetnike ključna su pitanja koja danas blokirani subjekti otvaraju, posebice "ponavljači" koji upadaju u poteškoće i blokade nakon sklopljene predstečajne nagodbe. 

Redaju se dvojbe
Postoje i dvojbe uslijed novih rizika za vjerovnike, zbog čega se kao vrlo bitna nameću i moguća pravna te ekonomska rješenja. Zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko, član radne skupine koja je izradila novi Stečajni zakon, za početak ističe da pitanje blokiranih poduzeća danas više nije usporedivo s razdobljem proteklih godina. Novi Stečajni zakon (SZ) vrlo je jasno i efikasno riješio to pitanje i što je najvažnije, kaže, zakon se provodi. To znači da nitko ne može ostati u blokadi dulje od 120 dana i nastaviti poslovati, kao ranije. Uz novo blokirane, zakon je riješio i pitanje onih koji su ostali u tzv. starim blokadama, pa takve tvrtke idu u stečaj, "gdje se rješava njihov status transparentno na jedan od zakonom predviđenih načina".

"Ovo je za naše gospodarstvo vrlo važno i svakako bitno doprinosi uvođenju reda u nabujalo poduzetništvo. Međutim, mnogi nisu razumjeli, ili nisu htjeli razumjeti, kako se treba ponašati u slučaju dugovanja koje ne mogu podmiriti. Bilo je i otpora ovom rješenju, koje je naše jedinstveno pravno rješenje, a pokazalo se vrlo učinkovitim. Nije bilo ni lako objasniti u EU sustavu da mi imamo neka svoja rješenja i da nećemo ponovno prepisati njihova, kako bi svi išli lakšim putem", napominje Ljubenko. Rezultat je danas znatno smanjeni dug pravnih osoba: brisano je, kaže, ono što nije naplativo i nikad ne bi bilo naplaćeno, dok velika većina onih koji su "uspješno" prošli predstečaj čini se da neće preživjeti.

"Mnogi i danas naivno čekaju isplate po osnovi potvrđenih predstečajeva, odnosno kad bi provjerili današnje stanje tih dužnika, bilo bi im jasno da čekanje nije strategija", navodi Ljubenko. Pored tih tragova predstačajnog eksperimenta, napominje i da se još vode mnogi postupci pokrenuti na Fini, koja je prema Ljubenku, imala pogrešnu percepciju da je samo važno spasiti dužnika. Status protekcije za dužnika u Fininom postupku trebao je trajati 120 dana, a nitko nije završio za brže od jedne godine, dok su neki trajali i više od dvije. Imati pravno-financijsku potpunu amnestiju od svih svojih obveza na tržištu tako dugo, jednostavno nije tržišno. 

Suradnja s odvjetnicima
I dok je taj problem riješen generalnom zaštitom i redom postignutim SZ-om, Ljubenko smatra da je ostala neriješena i druga polovica problema koje se tiče naplate potraživanja, a to je individualna zaštita vjerovnika, koja još praktično ne postoji."Danas nije moguće isporučiti robu na odgodu bez čvrstih osiguranja plaćanja i pouzdati se u sustav na način da ćete svog dužnika tužiti sudu, te da će sud to rješiti u primjerenom roku i da ćete tim putem ishoditi naplatu", ističe Ljubenko, dodajući da postoji više rješenja tog problema, uz uvjet otvorenosti budućeg Ministarstva pravosuđa u dijelu zakonodavstva prema odvjetničkoj komori.

"Takva suradnja je tek započela, a odvjetnici su dokazali da znaju prepoznati i probleme i ponuditi rješenja jer se oni jedini nalaze između gospodarstva i pravosuđa", zaključuje Ljubenko. Iako značajan utjecaj na nelikvidnost imaju čimbenici kao što su zakonodavni okvir i njegova primjena, poslovno okruženje, tržišni uvjeti i ponašanje poslovnih partnera, ipak prije svega treba zauzeti stav preuzimanja osobne odgovornosti od strane samog poduzetnika. Mišljenje je to direktora i vlasnika Poslovne riznice Igora Benakovića, stručnjaka za operativno, strateško i financijsko restrukturiranje. Neovisno o tome hoćemo li novi SZ smatrati popravnim ispitom za neuspjela restrukturiranja, jasnijom uputom novim kandidatima ili pak unaprijeđenjem dosadašnjih predstečajeva, za Benakovića je očito da restrukturiranja treba osmisliti i provesti sa značajno većom kvalitetom kako bi se izbjegli ponovni "bumerang efekti".

Naime, i on smatra da postoji velika vjerojatnost da među blokiranima ima puno subjekata koji su blokirani nakon sklopljene predstečjane nagodbe, ali i da je vrlo upitno hoće li imati priliku za drugi pokušaj. Iako tehnički na temelju SZ-a poduzeće ima mogućnost nastavka poslovanja u sklopu stečaja, po njemu su šanse za oporavak male ako je povjerenje vjerovnika kronično narušeno. "Zbog toga je bitno pokrenuti korjenite promjene u poslovanju koje će polučiti održiv rezultat, pokazati integritet menadžmenta, te obnoviti povjerenje kod vjerovnika. Potrebne su upute koje djeluju u praksi i pomoć poduzetnicima u oporavku, s fokusom na operativno restrukturiranje jer nije dovoljno samo udovoljiti formi koju zakon zahtijeva, već treba razumjeti smisao i povezanost čimbenika u restrukturiranju", objašnjava Benaković. 

Pritisak nije rješenje
Kako nijedan zakon neće sam po sebi riješiti ono što je odgovornost samog poduzetnika, a to je da bude stručan strateg koji otvara nova tržišta, tako ni odgovor na likvidnost ne leži u trajnom pritisku na dužnike, nego kaže u tome kako promijeniti samog sebe. "Ako poduzetnik ne donese pravovremene odluke, umjesto njega odlučit će njegovi vjerovnici, njegovi dužnici i razna predstečajna tijela", ističe on, uz kritiku što se pitanje restrukturiranja u predstečaju najčešće promatralo isuviše jednostrano, gotovo isključivo kroz prizmu restrukturiranja dužnika. Trebalo bi biti očito da se i vjerovnici trebaju restrukturirati, kaže Benaković, i to ne samo zbog toga što svaka uspješna tvrtka treba biti proaktivna, već i zato što će zbog predstečaja kao vjerovnik pretrpjeti znatan gubitak svojih potraživanja. 

Strategija je ključna
"S obzirom na to da će predstečaja biti sve više, barem u naredne dvije-tri godine, vjerojatno je da će svaki vjerovnik imati nekoliko dužnika u predstečaju, od kojih će moguće biti i onih dužnika vrlo bitnih u vjerovnikovom dosadašnjem cjelokupnom poslovanju. Poduzetnik-vjerovnik očito se treba žurno i korjenito restrukturirati; i financijski, a svakako operativno, što podrazumijeva pitanje kako će nadoknaditi gubitak prihoda, gdje će pronaći nove kupce, nova tržišta, s kojim proizvodima i uslugama….

Riječ je o pitanjima iz područja poslovne strategije, a poduzetnik treba pronaći odgovore prije negoli mu se dogodi slučaj da postane vjerovnik u predstečaju. Zapravo bi poduzetnici trebali, poput banaka, obaviti vlastiti svojevrsni stres test kao uvod u operativno restrukturiranje te pronaći strategiju poslovanja i nakon ovakvih udara", zaključuje Benaković.