Program Aureusove radionice, održane krajem protekloga tjedna u Splitu, naizgled nije nimalo odudarao od sličnih druženja predstavnika financijskih institucija i sedme sile, obećavajući, kako to već biva, nekoliko prigodnih izlaganja i predavanja čija je okosnica bilo domaće tržište kapitala. Cilj radionice bio je senzibiliziranje javnosti na temu fondovske industrije. Zbog čega je događaj, zanemarimo li neformalan dio diskusije, bio lišen najčešće nezaobilazne prezentacije aktivnosti inicijatora događanja, a čelni ljudi Aureusa, Kristijan Floričić i Miroslav Jeličić Purko, inicijativu su prepustili predavačima, Vladimiru Diviniću i Petru Filipiću, profesoru na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Filipić je već na početku obećao otvaranje brojnih pitanja i dilema, garniravši svoj makroekonomski osvrt problematikom oporezivanja kapitalne dobiti, zagovarajući na neki način diferencijaciju investicija prema geografskom kriteriju. Drugim riječima, sustav poreznih stopa na kapitalnu dobit trebao bi, prema njegovim riječima, svakako uzeti u obzir krajnji učinak investicija na ekonomsku aktivnost u zemlji, stimulirajući otvaranje novih radnih mjesta i, analogno tome, destimulirajući izvoz kapitala čija je posljedica nerijetko stvaranje radnih mjesta u inozemstvu.

Vladimir Divinić, stručni suradnik Aureus Investa, i sugovornik koji je iz prve ruke upoznat s aktivnostima fondovske industrije na globalnoj razini (uključujući i hedge fondove), odlučio je izlagati na temu razvoja investicijskih fondova kao zasebne kategorije ulagača, servirajući nekoliko vrlo poučnih primjera. Rasprava je potom skrenula na temu aktualnih zbivanja na domaćem tržištu kapitala, te nedavnim događajima u susjedstvu, koji su svojedobno unijeli nemir u redove dijela domaćih investitora. Purko i Floričić su aktualan rast cijena dionica na Zagrebačkoj burzi okarakterizirali neodrživim na duži rok, dobivši time priliku da na neki način poentiraju ili u najmanju ruku serviraju nekoliko vrlo uvjerljivih argumenata koji idu u prilog fondovske industrije, od sada već svima dobro poznatih prednosti diverzifikacije do primjerice inzistiranja na striktnom pridržavanju kriterija likvidnosti, koji na neki način jamče znatno manje bolan izlaz iz kriznih situacija (u kakvu se pretvorio izbor predsjednika srpske Skupštine). To se prije svega odnosi na likvidnošću uvjetovan diskont (na tržišnu cijenu) unutar negativnog trenda, te obrnuto proporcionalna veza između razine likvidnosti pojedinog vrijednosnog papira i diskonta, kojom se vrlo učinkovito limitira potencijalna šteta s jedne, ali i otvara prostor za relativno povoljan ulaz (kupnju) s druge strane.