Unatoč relativno kasnom ulasku faktoringa na hrvatsko tržište ono se ipak počelo brzo razvijati. Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), 30. lipnja 2011. (posljednji službeni podaci koje je objavila ta agencija) u Hrvatskoj se 17 društava aktivno bavilo poslovima faktoringa. To su dva društva manje nego u prosincu 2010., no to je i dalje pet društava više nego prije pet godina kada je faktoring bio gotovo nepoznat pojam u nas. Još sredinom prošle godine moglo se jasno vidjeti da je tržište faktoringa visokokoncentrirano jer je najveće društvo po visini aktive, Erste Faktoring, imalo 56,6 posto ukupne aktive društava koja obavljaju poslove faktoringa, dok je udio prvih triju društava po visini aktive (Erste Faktoring, Prvi faktor i Raiffeisen Faktoring) dosegnuo 89,6 posto ukupne aktive.

Pad aktive od 2009.
Agregirana aktiva društava koja se bave poslovima faktoringa 30. lipnja 2010. iznosila je 6,5 milijardi kuna. Drugim riječima, tržište bilježi pad jer je 31. prosinca 2009. aktiva iznosila sedam milijardi kuna. Takav se trend nastavio i ove godine: sa 6,5 milijardi bilanca je pala na 5,6 milijardi. Pritom najviše zabrinjava to što aktiva kontinuirano pada još od lipnja 2009. godine. Krajem 2008. društva su imala 6,3 milijarde kuna, sredinom 2009. 8,1 milijardu, a potom sedam, odnosno 6,5 milijardi kuna. U situaciji kad se svi poslovni subjekti u Hrvatskoj, od mikrotvrtki do velikih kompanija, bore da bi naplatile svoje proizvode i usluge, riječ “faktoring” sve je zanimljivija. Kada kompanija shvati da već mjesecima čeka naplatu ili treba osigurati kratkoročnu likvidnost, vrijeme je za traženje savjeta od banke ili nekoga specijaliziranog društva. Faktoring je u Hrvatskoj prisutan samo deset godina, no riječ je o zrelom i u svijetu dobro razvijenom sustavu koji mnogima olakšava život. Otkup nedospjelih potraživanja razvijao se doslovno nekoliko stoljeća: počeci faktoringa kao načina poslovanja primijećeni su i u Engleskoj prije 1400. godine. Pretpostavlja se kako je faktoring bio usko vezan za banke koje nisu radile s građanstvom, a poslije se proširio na financiranje nevezano uz robe, kao što su primjerice samostalni dugovi. Kao i svi financijski instrumenti i proizvodi, tako se i faktoring tijekom stoljeća razvijao. Do početka 20. stoljeća u SAD-u se faktoring koristio kao dominantan način pribavljanja radnoga kapitala u tekstilnoj industriji. Upravo se zbog drukčijega bankarskog sustava u SAD-u faktoring snažno razvio. Inače, tvrtke za faktoring uzimaju samo mjenice i zadužnice.

Izvozni faktoring
Otkup potraživanja radi se na dva načina, odnosno faktoring može biti s regresom i bez regresa. U tom drugom načinu faktoringa preuzima se rizik neplaćanja dužnika te se zapravo pruža usluga zajamčenog plaćanja. Na tržištu postoji nekoliko vrta faktoringa, a osnovna podjela bila bi na domaći, izvozni i uvozni. Tako, primjerice, izvozni faktoring znači da tvrtke imaju mogućnost financiranja na bazi fakture s odgodom plaćanja, mogućnost financiranja bez regresa na prodavatelja potraživanja, financira se 70 do 90 posto od iznosa fakture umanjeno za troškove otkupa. Faktoring je namijenjen tvrtkama svih veličina koje su u mogućnosti ponuditi kvalitetna nedospjela potraživanja s osnova isporučene robe ili obavljene usluge za otkup.

Provizija

Kratkoročan posao
Faktoring je kratkoročno financiranje robnih potraživanja, a radi se na osnovi računa (fakture) i robnih dokumenata. Temelj je ugovor o faktoringu i čini ga globalna cesija budućih potraživanja dobavljača. Cediraju se na osnovi fakture i inkasa tih potraživanja, a može se predvidjeti i komercijalni rizik i avansiranje vrijednosti ustupljenih potraživanja do izvjesne granice. Faktor za svoju uslugu zaračunava proviziju za faktoring. Visina provizije uvjetovana je ukupnim prometom, prosječnim iznosom svih računa, brojem i postojanošću kupaca, kao i prosječnim rokom potraživanja.

Modeli otkupa

Preuzimanje rizika
Otkup potraživanja može se napraviti na dva načina. U prvom slučaju društvo za faktoring ne preuzima na sebe rizik dužnikova neplaćanja: tada govorimo o nepravom faktoringu. Za razliku od toga, kod pravog faktoringa za to specijalizirana tvrtka na sebe preuzima rizik neplaćanja dužnika, odnosno pruža i jamstvo plaćanja. Tvrtke za faktoring klijentima nude da za njih vode naplatu potraživanja. Sve to uglavnom rade društva za faktoring, dok banke najčešće nude “kraću verziju tih usluga”. Uglavnom je riječ o otkupu potraživanja s regresnim pravom, pri čemu se traži mjenica ili zadužnica.