U vrijeme financijske krize i recesije poduzetnici pokušavaju na što brži način smanjiti svoje obveze i potraživanja. Budući da su rokovi plaćanja po računima dugi, a i rijetko koje poduzeće plaća u zadanim i dogovorenim rokovima, poduzetnici pribjegavaju raznim načinima podmirenja svojih obveza i potraživanja. To su kompenzacije, cesije, asignacije i preuzimanje duga koje ćemo vam u ovom članku malo pojasniti, a koja su regulirana Zakonom o obveznim odnosima.

Kompenzacija
Kompenzacija ili prijeboj je prestanak obveze obračunavanja protutražbine s tražbinom. Dužnikova će obveza prestati prijebojem samo ako je dužnikova protutražbina po visini jednaka vjerovnikovoj tražbini. Ako su međusobne tražbine nejednake, prijebojem prestaje ona koja je manja, dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati, a dužnik obvezu podmiriti. Znači, dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako su zakonom ispunjene predviđene pretpostavke. Te su pretpostavke uzajamnost, dospjelost, istovrsnost i utuživost tražbine. Prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da radi prijeboj, i to “Izjavom o prijeboju”. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli navedeni uvjeti za to. Za obavljanje prijeboja nije potrebna suglasnost druge strane. Naime, prijeboj je jednostrani čin koji se provodi na temelju izjave o prijeboju ako ne postoje zapreke sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

Asignacija
Uputom, tj. asignacijom jedna osoba koja je uputitelj (asignant) ovlašćuje drugu osobu koja je upućenik (asignat) da za njezin račun ispuni nešto trećoj osobi koja je primatelj upute (asignator), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime. Primatelj upute stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu. Prihvat se upute ne može opozvati. Pravo primatelja upute da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana. Kad je vjerovnik pristao na uputu koju je učinio njegov dužnik radi ispunjenja obveze, ta obveza ne prestaje, osim ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uputu ni prihvatom upućenika, nego tek kad je upućenik ispuni.

Preuzimanje duga
Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja duga, ali uz uvjet da je na to pristao vjerovnik. Pri preuzimanju duga dolazi do promjene pravne osobe kao dužnika, a vjerovnik se ne mijenja. O sklopljenom ugovoru o preuzimanju duga može vjerovnika izvijestiti svaki od njih i svakome od njih vjerovnik može priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja koje je ovaj učinio u svoje ime. Ugovaratelji, a i svaki od njih, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak. Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja, sve dok vjerovnik nije dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga ili odbije dati pristanak. Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Na kraju je važno napomenuti da poslovni subjekt ne može obavljati nijedno od navedenih plaćanja ako na računu za redovno poslovanje ima evidentirane nenamirene dospjele obveze.

Cesije

Ustupanje tražbina
Cesija je ustupanje tražbine s dosadašnjeg vjerovnika (cedent) na novog vjerovnika (cesionar), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti. Kod cesije postoje tri temeljna odnosa i tri subjekta.
1 odnos cedent – dužnik, u kojem stari i novi vjerovnik sklapaju ugovor o cesiji i za prijenos tražbine nije potreban pristanak dužnika, nego je cedent samo dužan obavijestiti dužnika o obavljenom ustupanju. Ova obavijest osim praktičnih ima i pravne učinke.
2 odnos cesionar – dužnik, u kojem novi vjerovnik ima prema dužniku ista prava kao i cedent do ustupanja, a uz glavnu tražbinu na njega prelaze i sva sporedna prava. Dužnik može protiv cesionara istaknuti ne samo prigovore koje ima prema njemu nego i sve prigovore koje je mogao istaknuti protiv cedenta.
3 odnos cedent – cesionar ovisi o tome je li cesija naplatna ili nenaplatna, o čemu ovisi odgovara li cedent samo za istinitost postojanja tražbine, tj. odgovara da li ustupljena tražbina stvarno postoji, odnosno odgovara li i za bonitet tražbine. Kod naplatne cesije cedent uvijek odgovara za istinitost postojanja tražbine.

Zakon

Dvije situacije
Pri sklapanju ugovora o ustupanju potraživanja Zakon o obveznim odnosima razlikuje dvije pravne situacije s obzirom na to radi li se ustupanje umjesto ispunjenja obveze ili radi ispunjenja obveze. Svrha ustupanja potraživanja mora biti jasno definirana ugovorom jer o tome ovisi hoće li prestati ustupiteljeva obveza prema novom vjerovniku, primatelju ustupljenog potraživanja.

Ustupanje
Kad vjerovnik, koji je dužnik prema novom vjerovniku, primatelju ustupanja ustupi potraživanje umjesto ispunjenja svoje obveze, sklapanjem ugovora o ustupanju obveza starog vjerovnika se gasi. Kad vjerovnik, koji je dužnik prema novom vjerovniku, ustupi novom vjerovniku svoje potraživanje samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi tek kad novi vjerovnik naplati ustupljeno. U tom slučaju dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju.