Na mirovinskoj reformi mora se stalno raditi

Autor: Tin Bašić , 30. ožujak 2010. u 22:00

Mirovinski sustav morat će se prilagođavati europskim standardima ako želi opstati

Iako je ova godina priželjkivana kao godina u kojoj će se nastaviti poboljšavati mirovinski sustav, ipak kako stvari stoje čini se da od toga ništa. Čelnici obveznih mirovinskih fondova priželjkivali su kako bi se 2010. mogao nastaviti mijenjati zakonodavni okvir te polako prilagođavati mirovinski sustav europskim standardima, no kako se politika bavi sve većim brojem štrajkova, mirovinska reforma pala je u drugi plan. Mirovinska reforma u Hrvatskoj započela je prije deset godina kada se zastarjeli sustav počeo drastično mijenjati. Do tada su se mirovine financirale samo iz državnog proračuna u koji su svi zaposlenici odvajali dio bruto plaće za mirovinu. No tada je uveden mješoviti sustav od tri stupa u koji se uz financiranje iz proračuna uključio i privatni sektor, pri čemu je omogućeno da se kroz mirovinske fondove dodatno štedi za mirovinu.

Kako je počelo, tako je i stalo
Dijelom je zadržano financiranje iz proračuna, pri čemu se 15 posto bruto plaće zaposlenika po sili zakona automatizmom uplaćuje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO). Drugi stup, također po sili zakona, iznosi pet posto bruto plaće i “odlazi” jednom od četiriju obveznih mirovinskih fondova. Što se tiče trećega mirovinskog stupa, svi zaposlenici imaju mogućnost dodatno uplaćivati u još jedan od dobrovoljnih mirovinskih fondova kako bi imali još veću mirovinu. No nakon te drastične promjene prije nešto više od osam godina nije puno učinjeno na nastavku mirovinske reforme, u smislu povećanja dijela koji se uplaćuje u obvezne mirovinske fondove i smanjenja prvog stupa međugeneracijske solidarnosti. Stručnjaci, naime, zagovaraju nastavak te reforme jer bez toga hrvatski mirovinski sustav neće napredovati. “O mirovinskoj reformi može se ne samo razmišljati nego i na njoj stalno raditi. Reforma je dugogodišnji kontinuirani proces s kojim smo u nekim elementima posljednjih nekoliko godina zastali. Udruženje mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava kontinuirano prati elemente mirovinskog sustava, neposredno i posredno, vezane za poslovanje mirovinskih fondova kao dijela sustava i predlaže rješenja”, izjavio je za Poslovni dnevnik predsjednik Uprave Raiffeisen društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom Damir Grbavac. S tim se slaže i čelni čovjek AZ fonda Dinko Novoselec koji objašnjava kako je mirovinska reforma zamišljena kao kontinuirani proces te iako je financijska kriza poremetila sve planove reformi, nema dobrih i loših vremena i trenutaka za dorade. “Naime, u kriznim vremenima neke nesavršenosti više dolaze do izražaja pa je to vrijeme kada se možda stvari kritičnije sagledavaju i mogu biti okidač za planiranje promjena. To u slučaju mirovinske reforme može i ne mora biti dobro”, kaže Novoselec. Ipak, ističe kako je u ovom slučaju jako važno sagledavati dugoročne horizonte i pravovremeno planirati dorade u mirovinskom sustavu. “Mirovinski fondovi su u tom smislu kroz Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i kroz mirovinska osiguravajuća društva uputili javnosti i Vladi Republike Hrvatske uoči rasprave o mogućim promjenama u mirovinskom sustavu vlastite prijedloge za ispravljanje sadašnjih anomalija vezanih uz drugi stup”, kaže Novoselec. Prije godinu dana Udruženje mirovinskih fondova izradilo je detaljnu analizu. Stav je članova Udruženja da je pitanje novih zahvata u mirovinski sustav od iznimne važnosti ne samo za trenutačne umirovljenike i ljude koji će uskoro krenuti u mirovinu već i za generacije radno aktivnih građana koji su u punom naponu radne snage i o čijim interesima treba voditi računa kada se razmatraju promjene.

Zajednički konsenzus
“Znamo da postoji konsenzus o potrebi za povećanje doprinosa, no nemamo saznanja kada i za koliko bi moglo doći do povećanja stope doprinosa”, kažu u Erste Plavim mirovinskim fondovima. U analizi se ističe kako problemi drugoga mirovinskog stupa proizlaze iz povećanja beneficija u prvom stupu, dok se istovremeno zapostavljaju osnovne mirovine iz prvog stupa za osiguranike koji štede i u drugom stupu. Također se upozorava kako su sve mirovine uz drugog stupa prijevremene, a upravo se prijevremeni odlazak u mirovinu želi destimulirati. Nakon niza gorućih problema na koje je Udruženje upozorilo, na kraju analize istaknulo se nekoliko prijedloga temeljnih promjena mirovinskog sustava. Prvo, a može se reći i najvažnije za daljnju uspješnu mirovinsku reformu, promjena je načina izračuna osnovne mirovine. Prijedlog je bio da jedna kuna uplaćena u prvi stup u novom sustavu približno daje jednaku mirovinu kao kuna uplaćena u prvi stup za osobe koje su ostale samo u prvom stupu. Predlagali su povećanje stope izdvajanja za drugi stup za jedanpostotni poen svake godine od 2010. na dalje, a povećanje bi obuhvatilo samo one članove koji su 2002. godine bili mlađi od 40 godina, odnosno koji su raspoređeni u drugi stup po sili zakona. Budući da je prema mnogima 2002. izvršena velika nepravda, pri čemu su oni koji su ostali u prvom stupu na kraju dobili veću mirovinu od onih koji su prihvatili drugi stup, mirovinci kroz Udruženje predlažu da se omogući svim članovima koji su sami izabrali drugi stup, a riječ je o generaciji između 40 i 50 godina, opciju povratka u prvi stup, ali u trenutku umirovljenja.

Uvođenje potportfelja
Pored “pravednije” podjele između prvog i dugog stupa, mirovinci predlažu uvođenje potportfelja za svakog člana, ovisno o njegovim ili njezinim godinama. Naime, riječ je o diferencijaciji ulaganja doprinosa u drugi mirovinski stup prema dobi članova, što znači da bi mlađi članovi imali agresivniju ulagačku politikom, s većim udjelom dionica koje nose veći rizik, ali i veći potencijalni prinos u dugom roku. Mlađim članovima nije problem ako zbog loše situacije na tržištu kapitala i pada vrijednosti dionica izgube dio portfelja jer imaju sasvim dovoljno vremena nadoknaditi te padove i uvećati vrijednost imovine. Članovima između 40 i 50 godina smanjio bi se udio dionica na osobnim računima, a povećao udio sigurnijih, ali i manje profitabilnih investicija, dok bi se u starijoj dobi portfelj sastojao samo od obveznica te bi se članovima dalo eksplicitno jamstvo glavnice nakon pedesete godine članstva. Iako prijedlozi postoje, uvijek je sve na pregovorima s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga. “Na ovom prijedlogu vrlo intenzivno radimo u suradnji s Hanfom i smatram da ne postoje objektivni razlozi da se projekt ne realizira. Zbog njegove složenosti treba dosta vremena da se definiraju svi elementi i zakonodavna procedura, a sama realizacija trajat će nekoliko godina”, objašnjava Grbavac.

Promjene

Pitanje stagnacije
Upravo neprovođenje nastavka mirovinske reforme otvara pitanje stagnacije domaćega mirovinskog sustava koje bi možda moglo štetiti OMF-ovima. “Ne može se govoriti o stagnaciji domaćega mirovinskog sustava, oni uredno rade nakon za cijeli svijet teške?2008. godine te svojim članovima i dalje isporučuju dobre prinose”, kaže Dubravko Štimac iz PBZ/CO fonda.

Povećanje stope doprinosa
“Poslovanje mirovinskih fondova je stabilno i društva su profitabilna te to ne predstavlja problem. Veći je problem to što će naše mirovine za nekoliko posto biti manje od prije predviđenih zbog nepravovremenog provođenja reforme iz 1999. godine, u kojoj je jednom trenutku bilo predviđeno postepeno povećavanje stope doprinosa u drugi stup tijekom proteka godina”, zaključuju u Erste Plavim fondovima.

Prijedlozi

Dodatak članovima drugog stupa
Među prijedlozima Udruženja mirovinskih fondova nalazi se i uvođenje mirovinskog dodatka članovima drugog stupa za mirovine iz prvog stupa s obzirom na to da članovi obveznih fondova i dalje uplaćuju tri četvrtine svojih doprinosa u prvi stup. Srž razvoja drugoga mirovinskog stupa je povećati mjesečna izdvajanja za taj stup, ali i reciprocitetno smanjiti uplate iz prvog stupa.

Reforma je dugogodišnji kontinuirani proces s kojim smo u nekoliko elemenata posljednjih godina zastali
Damir Grbavac, pred. Uprave Raiffeisen OMF-a

U krizi neke nesavršenosti više dolaze do izražaja što može biti okidač za promjene. To može, ali i ne mora biti dobro
Dinko Novoselec, predsjednik Uprave AZ fonda

Komentirajte prvi

New Report

Close