Monegaški čovjek u Zagrebu

Zoran Bohaček, koji je 11 godina radio u Monaku, prihvatio je poziv monegaške diplomacije da bude počasni konzul u Hrvatskoj

Iako jedna od najmanjih zemalja na svijetu, sa svoja dva četvorna kilometra površine prema Wikipediji je druga najmanja, a CIA The World Factbook tvrdi da je peta, Monako je jedna od najslavnijih država na svijetu. Kneževina današnju slavu, prije svega, duguje svom dugogodišnjem vladaru knezu Rainieru III. koji je naslijedio prijestolje 1949. godine. Knez Rainier modernizirao je državu, o čemu govori i to da je 1962. donesen novi ustav kojim je ukinuta smrtna kazna i dodijeljeno pravo glasa ženama, a 1993. godine Monako je postao član UN-a. Tom državicom dinastija Grimaldi vlada od 1297. godine, a jedino nisu vladali između 1793. i 1814. kada je Napoleon ukinuo mnoge državice, uključujući Veneciju i Dubrovnik. Poslije smrti kneza Rainiera koji je umro 6. travnja 2005. prijestolje je naslijedio njegov sin Albert II.

Onassis i Grace Kelly
Aristotel Sokratis Onassis, tada najslavniji svjetski brodovlasnik, te Rainierova supruga Grace Kelly od kneževine su napravili sjecište svjetskog glamura. Glavni izvor prihoda Monaka je turizam te tisuće dobrostojećih gostiju dolaze zbog kasina i ugodne sredozemne klime. Monako je vrlo privlačan svima koji imaju novac zato što se ne ubire porez. Zato u kneževini živi 32 tenisača iz Top 100 ATP i WTA ljestvica te čak 15 od 24 najboljih vozača Forumule 1, rekao je nam je Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka. Taj grad-država ima proračun od gotovo 750 milijuna eura, a zagrebački proračun iznosi milijardu eura na godinu. Iako u Monaku živi nešto više od 30.000 stanovnika, od čega samo 7600 državljana kneževine, Monako ima razgranatu diplomatsku mrežu. Svoje predstavnike Monako ima putem sedam veleposlanstava i čak 105 počasnih konzulata. Ni Hrvatska nije izuzeta iz “interesne sfere” kneževine te je u Zagrebu njihov predstavnik dr. Zoran Bohaček s titulom Consul Honoraire de la Principaute de Monaco. Bohaček je domaćoj javnosti poznatiji kao direktor HUB-a. "Od 1987. do 1998. živio sam u Kneževini Monako i radio za razne banke. Najprije sam radio za jednu američku korporaciju, a nakon toga kao samostalni konzultant.

U svakodnevnom poslu susretao sam se s mnogim uglednicima kneževine, a i same palače. Kada su me 2002. nazvali iz monegaškog ministarstva vanjskih poslova i pitali me bih li prihvatio čast biti njihov konzul u Hrvatskoj, s veseljem sam prihvatio“, kazao je Bohaček u vezi sa svojim vezama s Monakom. Ističe da je njegova dužnost protokolarna, nije plaćena i nema diplomatski status, dakle ni diplomatski imunitet i diplomatske tablice, a ”stvarno" se Hrvatska pokriva iz monegaškog veleposlanstva u Rimu ili francuskog u Zagrebu. Inače, izvršna vlast u Monaku sastoji od ministra države (Ministre d'État) koji predsjeda vladom od šest članova. Ministar države je francuski građanin kojeg odabire knez između kandidata koje predloži francuska vlada. Na zahtjev Europske unije ta je odredba postala običajna, a ne pravna, objašnjava Bohaček. Od 1962. godine uz kneza državom vlada i parlament koji se sastoji od 24 zastupnika. Zastupnici se biraju na mandat od pet godina. Za lokalna pitanja se brine Conseil communal koji ima 15 članova. Iako nema moć pravog diplomata, Bohaček je akreditiran pri hrvatskom MVP-u i ima odgovarajuće dokumente predsjednika Mesića, kao i njegov pandan Jean Kerwat u Monaku. Bohaček pojašnjava da je njegova glavna dužnost da bude na usluzi državljanima Monaka, njih oko 7600, kojima bi u Hrvatskoj zatrebala pomoć. No kako je za većinu konzularno-pravnih poslova nadležno francusko veleposlanstvo u Zagrebu, Monegasi i turisti kao i poslovni ljudi najčešće se obraćaju Francuzima, a ne njemu.

Ostala hrvatska enklava
Bohaček kaže da je povezanost Hrvatske i Monaka vrlo snažna još od 1860-ih godina kada se kneževina počela razvijati s rastućim brodarskim biznisom. Tada je u tu sredozemnu kneževinu došlo nekoliko hrvatskih poduzetnika koji su svoje poslovanje, uglavnom vezano uz brodarski konzalting, bazirali na Hrvatima. Bohaček pojašnjava da iako je većina tih obitelji izumrla, a tvrtke propale ili promijenile vlasništvo, u Monaku se i dalje snažno osjeća taj duh njegovan u enklavi od 40-ak Hrvata, ne uključujući “porezne rezidente”. S druge strane iako između dviju država nema ozbiljne gospodarske suradnje, kneževina već godinama financira ekološke i humanitarne projekte u Hrvatskoj. Kneževina ukupno za to daje oko milijun eura godišnje, od čega Hrvatska dobiva oko 150.000 eura. To je veći iznos ako se zna da Hrvatska dobiva većinu od 200.000 eura namijenjenih projektima u Europi. Bohaček kaže da su ti projekti u našoj zemlji uglavnom vezani za razminiranje nacionalnih parkova i ostalih prirodnih znamenitosti. Posljednji je takav projekt, koji je još u tijeku, razminiranje Kopačkog rita. Kneževina je na mnogo načina vezana uz Francusku kao što se vidjelo i po načinu sastavljanja vlade. Većinu stanovništva čine Francuzi, njih 47 posto, domaće stanovništvo (Monegaski) i Talijani čine po 16 posto, a ostalih 21 posto čine pripadnici 125 etničkih skupina koji žive u Monaku. Monako nije član EU, ali je u carinskoj uniji s Francuskom, a kneževina je izborila i pravo izdavanja vlastitih kovanica eura.

Gavrilović predstavlja Austriju, a Mikša JAR

Iako dužnost počasnog konzula ne donosi nikakve beneficije ni materijalnu korist, mnogi ugledni građani često se vole podičiti tom titulom. Uz Zorana Bohačeka kao predstavnika Monaka, neki su od poznatijih poslovnih ljudi-konzula, primjerice, bivši ministar i direktor Ine Davor Štern kao počasni konzul Filipina; Georg Gavrilović počasni je generalni konzul Austrije; bivši zagrebački gradonačelnik, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i bivši ministar Branko Mikša predstavlja Južnoafričku Republiku; bivši premijer i aktualni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša protokolarno zastupa Mongoliju; Čile splitski poduzetnik Juroslav Buljubašić; Ante Jerković, prvi čovjek Atlantske plovidbe predstavlja Dansku; poduzetnica Štefanija Balog počasna je konzulica Sultanata Oman; bivši guverner HNB-a i veleposlanik Ante Čičin-Šain počasni je konzul Irske u Splitu; prvi čovjek Atlantic grupe Emil Tedeschi počasni je irski konzul u Zagrebu… Za razliku od veleposlanstava koja su, ako imaju sjedište u Hrvatskoj, stacionirana u Zagrebu, počasni konzulati su gotovo ravnomjerno raspoređeni i u Splitu, Rijeci te ostalim gradovima u kojima žive i rade počasni konzuli. Iako nije običaj da počasni konzul djeluje iz jedne zemlje za drugu, to je slučaj s počasnim konzulom Antigve i Barbude dr. Wolfgangom Breitenthalerom koji iz ureda u Beču “pokriva” i Hrvatsku. S druge strane, prema podacima iz Ministarstva vanjskih poslova, Hrvatska ima ukupno oko 70 počasnih konzula, od kojih je domaćoj javnosti vjerojatno najpoznatija konzulica u talijanskom gradu Padovi, liječnica dr. Nela Sršen. Najveći broj počasnih konzula nalazi se na području koje pokriva Veleposlanstvo u Italiji, njih osam, te SAD-u (sedam), a gusto su pokriveni i Čile, Egipad, Izrael i Španjolska (po pet konzula). Ministarstvo u evidenciji vodi i počasni konzulat na Kubi u Havani, no bez počasnog konzula.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!