Porez na kapitalnu dobit (PKD) ili Capital Gains Tax pojam je koji je nedavno izazvao popriličnu buru na hrvatskom tržištu kapitala. Ovaj porez, prvi put spomenut na inicijativu prof. dr. Ljube Jurčića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, već je odavno prisutan u europskim i svjetskim poreznim sustavima.

Oporezivanje dividendi
Po definiciji, porez na kapitalnu dobit je porez koji je namijenjen oporezivanju dobiti ostvarene otuđivanjem kapitalne imovine ili ulaganjem poreznog obveznika. Oporezuje se naravno razlika između ostvarene kupovne i prodajne cijene jer se ista tretira kao dohodak. Porezni propisi najčešće razlikuju dugoročni i kratkoročni, špekulativni kapitalni dobitak, oporezujući ih različitim stopama s ciljem postojanja veće porezne stope namijenjene špekulativnijim prinosima. Eventualno uvođenje ovog poreza u naš sustav opravdava se praksama iz inozemstva, ali nije naglašeno da se tu radi o razvijenijim tržištima. Jasno, naivno je kopirati bilo koji strani porez, kako se to radilo u prošlosti, jer je svaki porezni sustav jedinstven organizam i zahtijeva posebno stručno usuglašavanje po bitnim pitanjima, poput onog o poreznim osnovicama, poreznim stopama i trenutku uvođenja. U protivnom, domaći bi investitori mogli odlaziti u shopping izvan države, što bi naravno dovelo do neželjenih posljedica za tržište kapitala. Sjetimo se samo kako je tržište oživjelo nakon što je iz poreznog sustava izbačen porez na dividende, koji se prakticirao nekih godinu dana, a uvela ga je koalicijska vlada Ivice Račana.

PKD u inozemstvu
Ovaj porez se, za razliku od nekih drugih, ne može nazvati regresivnim, jer bi definicija investiranja trebala podrazumijevati angažman viška sredstava, što nije privilegija mnogih s obzirom na visinu prosječne plaće, troškova života i mogućnosti štednje. No što je s onima koji se odluče na podizanje kredita (margin ili nenamjenskog) u investicijske svrhe?!
– Slovenija obračunava stopu 5 – 20% ovisno o razdoblju posjedovanja vrijednosnica. Ukoliko investitor u svom portfelju drži vrijednosnicu više od 20 godina, izuzima se od plaćanja poreza.

– Mađarska i Austrija imaju stopu od 25%
U Poljskoj se dobit od dividende kao i dobit od prodaje vrijednosnica oporezuje stopom od 19%

– Češka, Slovačka i Švicarska ne oporezuju izravno kapitalnu dobit
– Rusija strane investitore oporezuje s 30%, dok je za domaće predviđena stopa od 13%
– Švedska primjenjuje stopu od 30%, a Finska 28%
– Njemačka razmatra uvođenje PKD-a nakon 2008.
– Srbija i Irska primjenjuju stopu od 20%
– U Srbiji se obračunava i provizija za financijske transakcije od 0,3%.
Srpsko tržište je sve popularnije među hrvatskim investitorima. U proteklih 15-ak godina Hrvati su u Srbiju uložili približno 286 milijuna eura i ta brojka stalno raste. S obzirom da srpska vlada želi potaknuti razvoj tamošnjeg tržišta i dolazak stranih investicija, PKD se ne naplaćuje za nerezidente.

Posljedice udara
Primjenjivanje ovog poreza podebljalo bi proračunske prihode, pa bi recimo nedavnom prodajom Dukata država oporezujući ovu transakciju stopom od 20% zaradila približno 500 milijuna kuna. Dukat je tek vrh piramide koju čine veća i manja poduzeća prodana uglavnom stranim investitorima kroz proteklih nekoliko godina. Pustimo na trenutak prodaju većinskog udjela u poduzećima i osvrnimo se na pokušaj predviđanja utjecaja PKD-a na svakodnevna burzovna kretanja, tj. na posljedice za male investitore kojih je svakim danom sve više. Ti mali investitori ohrabreni su podacima o rastu CROBEX-a od 74,2% na godišnjoj razini kao i svrstavanjem Hrvatske na osmo mjesto u svijetu po brzini rasta tržišta od strane Bloomberga, jedne od vodećih svjetskih tvrtki za prikupljanje i analizu financijskih podataka. Sukladno ovim podacima, rast tržišne kapitalizacije dionica od 34% u ovoj godini ne treba izazivati golema čuđenja, što možda ovaj trenutak ne čini najpogodnijim za spominjanje uvođenja PKD-a. Baš sada, kad smo, rečeno terminologijom etapa životnog ciklusa proizvoda, u očitoj tržišnoj ekspanziji, investitori će protiv PKD-a protestirati i vjerojatno odlaziti. Samo spominjanje poreza djeluje recesivno na postojeći rast, što uvjereni smo nije bila početna Jurčićeva namjera. To je posebice uočljivo kod vrlo nezgodnog ‘timinga’ predlaganja poreza na kapitalnu dobit jer je upravo slom svjetskih burzi koji se odrazio na pad vrijednosti burzovnih indeksa i u Hrvatskoj ozbiljno uzdrmao svjetsko gospodarstvo, a bio je uzrokovan u prvom redu neslužbenom najavom kineskih vlasti o uvođenju istoga takvog poreza u Kini. Teško je procijeniti težinu ovog poreza, ali najbolje je promatrati ga kroz prizmu jedne dionice na tržištu. Za primjer uzmimo dionicu Ine i stopu od 20% PKD-a, što nam uz rast od otprilike 100% daje oko 340 kuna po dionici ili, ako uzmemo cijeli paket od 22 dionice, porez bi iznosio 7.480 kuna. Država je dakle prodala dio svog udjela u ovoj naftnoj kompaniji po 1.690 kuna po dionici i od rasta iste bi, da postoji PKD, zaradila dodatnih 340 kuna. Za primjer rasta uzet je CROBEX i njegov rast počletkom godine (oko 40 posto). Naš dioničar, prateći rast CROBEX-a, uložio je 50.000 i zaradio 20.000 kuna, što ga je koštalo dodatnih 4.000 kuna poreza, tako da bi današnja neto zarada (ako zanemarimo brokerske provizije 0,6 – 1,2%) s 20.000 kuna bila zbog PKD-a od 20% smanjena na 16.000 kuna. Gledano s makroaspekta, na broj od 50.000 dioničara, koristeći se istim principom, došli bismo do zarade od 1.000.000.000 kuna, iz čega bi država uprihodila 20%, dakle 200.000.000 kuna na ime PKD-a.

Zaključak
Neminovno je da će i Hrvatska u bliskoj budućnosti morati uvesti nekakav oblik oporezivanja velikih burzovnih prinosa koje ostvaruju investitori, kao što su, vidjeli smo, uvele i druge zemlje. Nije samo pitanje oblika oporezivanja, već i prepoznavanja pravog trenutka za uvođenje. U međuvremenu će ovaj porez dalje izazivati različita mišljenja struke, što će odgađati njegovo primjenjivanje, a paralelno će se legitimno tužiti na propušteno vrijeme, tj. novac koji se do sada mogao inkasirati u državnu blagajnu. Porez je višestruko kontroverzan; s njegovim donošenjem, pa čak i samim govorom o njemu, restriktivno djelujemo na tržište, a istodobno ne želimo se svjesno odreći koristi od značajnog priljeva novog kapitala, koji uostalom mnoge zemlje sasvim legitimno eksploatiraju.

(Ante Beban)