Kapital – jednostavan pojam koji o kompaniji govori mnogo toga

Autor: Poslovni.hr , 06. rujan 2011. u 22:00

Jednostavno rečeno kapital je vlastiti izvor financiranja, no iza te definicije krije se zapravo prava slika stanja u tvrtki

Hrvatski standard financijskog izvještavanja 12 regulira vrste kapitala, obuhvat kapitala – uloženi i zarađeni kapital, revalorizacijske rezerve, tečajne razlike s naslova neto ulaganja u inozemno poslovanje, tekući i odgođeni porez, učinak zaštite novčanog toka, promjene računovodstvenih politika i ispravak pogreški prethodnih razdoblja. Usklađen je s MRS 1, MRS 8, MRS 12, MRS 16, MRS 27, MRS 32, MRS 38, MRS 39, MSFI 5, okvirom, IV. i VII. Direktivom Europske unije te propisuje vrste kapitala te kriterije za priznavanje i mjerenje kapitala. Taj standard moramo primijeniti za razdoblje započeto 1. siječnja i poslije. Kapital je vlastiti izvor financiranja imovine kojeg računamo kao ostatak imovine poduzetnika nakon odbitka svih njegovih obveza. Sastoji se od: upisanog kapitala, kapitalnih rezervi, revalorizacijskih rezervi, rezervi iz dobiti, zadržane dobiti ili prenesenog gubitka te dobit ili gubitka tekuće godine.

Vrste kapitala
Upisani kapital je novčano izražena vrijednost onoga što ulagač unosi u trgovačko društvo, a registrirano je na sudu. Kapitalne rezerve dio su kapitala kojeg poduzetnik ostvaruje realizacijom dionica, odnosno udjela iznad nominalne vrijednosti upisanog kapitala odnosno iznad troška stjecanja trezorskih dionica (udjela), kao i dodatno uplaćen kapital i sve ostalo prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima.Rezerve su dio kapitala koje se formiraju iz dobiti poduzetnika. Revalorizacijske rezerve su dio kapitala koje nastaju ponovnom procjenom imovine iznad troškova nabave (dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine te financijske imovine raspoložive za prodaju). Zadržana dobit ili preneseni gubitak je dio dobiti prethodnih razdoblja koja ostaje poduzetniku nakon raspoređivanja u rezerve, isplate dividende ili udjela u dobiti umanjena za gubitke prethodnih razdoblja. Dobit ili gubitak tekućeg obračunskog razdoblja je dio kapitala odnosno rezultat ostvaren u tekućem obračunskom razdoblju nakon obračuna poreza na dobit. S obzirom na to da kapital predstavlja ostatak imovine poduzetnika nakon odbitka svih obveza, kapital se priznaje u neposrednoj povezanosti s priznavanjem imovine i obveza. Kada se knjigovodstveni iznos dugotrajne materijalne imovine poveća kao rezultat revalorizacije to povećanje treba izravno priznati u kapital pod nazivom revalorizacijske rezerve. Međutim, revalorizacijsko povećanje treba priznati kao prihod do iznosa do kojeg ono poništava revalorizacijsko smanjenje vrijednosti iste imovine, koje je prethodno priznato kao rashod.

Revalorizacija
Smanjenje knjigovodstvenog iznosa dugotrajne materijalne imovine zbog revalorizacije se provodi kroz smanjenje rezerve do iznosa do kojeg smanjenje ne premašuje iznos koji postoji kao revalorizacijska rezerva za istu imovinu. Povećanje istog se treba izravno priznati u kapital kao revalorizacijska rezerva; no povećanje revalorizacije se treba priznati kao prihod u visini kojom se stornira smanjenje revalorizacije iste imovine, koja je prethodno priznata u računu dobiti ili gubitka kao rashod. Ako se knjigovodstveni iznos nematerijalne imovine smanji kao rezultat revalorizacije, to smanjenje se treba priznati kao rashod. Smanjenje revalorizacije treba izravno teretiti revalorizacijske rezerve u visini da to smanjenje ne prelazi iznos revalorizacijske rezerve koja postoji za tu imovinu. Ako poduzetnik otkupi svoje vlastite instrumente ormiraju se rezerve iz dobiti za vrijednost tih instrumenata.

Usklađivanje

Promjene
Promjene u računovodstvenim politikama treba retroaktivno uskladiti kod svake komponente kapitala na koju to ima učinak. Usklađivanje se obično provodi na zadržanoj dobiti, ali se može provoditi i na drugim komponentama kapitala. To se primjenjuje kada je izvedivo odrediti učinke mijenjanja računovodstvenih politika. U slučaju da je neizvedivo odrediti te učinke poduzetnik će primijeniti novu računovodstvenu politiku na iznose obveza i kapitala sa stanjem najranijeg razdoblja za koje je izvodiva retroaktivna primjena te će provesti usklađivanje. Značajne pogreške prethodnog razdoblja također treba ispraviti retroaktivnim prepravljanjem početnog stanja imovine, obveze i kapitala za najranije prezentirano razdoblje. Kada je neizvedivo odrediti učinak značajne pogreške određenog razdoblja poduzetnik će prepraviti knjigovodstveni iznos početnog stanja imovine, obveza i kapitala za najranije razdoblje za koje je to izvedivo.

Komentirajte prvi

New Report

Close