Hrvatska je članica Europske unije pet godina, a već 2020. godine očekuje ju prvi veliki “Europski” izazov u obliku predsjedanja Vijećem Europske unije. U pripremi za ono što slijedi, a to je pola godine direktne koordinacije i donošenja europskih politika, Vlada Republike Hrvatske najavila je dva važna cilja – ulazak u Schengensko područje i uvođenje eura. Tema uvođenja eura već je generirala interesantnu raspravu, stoga tome u prilog treba napomenuti kako je niz država članica prošla slično iskustvo prilikom takve velike promjene kao što je uvođenje zajedničke valute. Put do eura Put do eura nije bio niti jednostavan, niti brz. Od samih početaka Europske unije, ekonomska i monetarna unija bila je trajna, ali uvijek nekako nepotpuna ambicija.

Dapače, u samim početcima euro je bio samo teoretska pretpostavka. Prepreke nisu bile samo političke, već je i niz ekonomskih čimbenika usporio provedbu izvorne ideje o stvaranju jedinstvene europske valute. Kao i danas, postojali su kritičari ideje jedinstvene valute.

Put do eura

Najčešće su to bili zagovaratelji kontrole razine nacionalnog tečaja kao alata za upravljanje izvozom, ili čak ideje tiskanja novca kako bi se smanjila ukupna vrijednost vanjskog duga. Vremena su se promijenila, ali opstojnost eura predstavlja najbolji odgovor u korist zajedničke valute.

Manipulacija tečaja riskantna je strategija naročito ako je vanjski dug u drugoj valuti, jer otplata može postati skuplja, ne povoljnija. Tiskanje novca s druge strane, krije značajne negativne dugoročne posljedice inflacije. Veoma važan je problem pritom činjenica da inflatorni pritisci ne rješavaju suštinske probleme u gospodarstvu poput neučinkovite državne potrošnje. Hrvatsko gospodarstvo je tome svjedočilo u svojoj ne tako davnoj prošlosti. U konačnici, jedna od posljedica globalizacije jest stvaranje novih lanaca dodane vrijednosti. Pojavile su se nove poveznice između gospodarskih subjekata i u relativno kratkom roku su stvoreni potpuno novi opskrbni lanci. Podešavanjem tečajnih vrijednosti možemo smanjiti izvozne cijene, ali će istodobno porasti cijene uvoza.

Za manja gospodarstva, otvorena tržišta, to znači pad vrijednosti novca i put u gospodarsku i ekonomsku neizvjesnost. Postoji također dodatna tvrdnja kako uvođenje eura nužno vodi povećanju razine cijena, međutim iskustva iz drugih država pokazuju kako je riječ o znatno manjim učincima kratkoga vijeka.
Naravno, euro je imao svojih nedostataka. Uspjeh jedinstvene valute u jedinstvenom političkom projektu poput Europske unije u velikoj mjeri ovisi o dubini ekonomske integracije. Kohezija europskog gospodarstva spominje se često upravo zato što je zadnja kriza pokazala kako ekonomski problemi nemaju razumijevanja za političke ili fizičke granice. Realna ekonomska integracija postiže se kroz ekonomsku i monetarnu uniju.

U europodručju, o monetarnoj politici brine neovisni Eurosustav koji se sastoji od Europske središnje banke (ESB) te nacionalnih središnjih banaka država članica europodručja. Ekonomsku politiku uglavnom stvaraju države članice, ali države članice moraju koordinirati svoje ekonomske politike kako bi se ostvarili zajednički ciljevi stabilnosti, rasta i zapošljavanja. Koordinacija se osigurava putem niza struktura i instrumenata, a središnju ulogu igra Pakt o stabilnosti i rastu (PSR), koji definira zajednička pravila fiskalne discipline, kontrolu državnog deficita i nacionalnog duga koja moraju poštovati sve države članice Europske unije. Utjecaj krize Kriza je bila događaj koji je utjecao na značajne promjene.

Kriza je, naime, stvorila političku potporu za rješavanje uočenih slabosti eura. Uveden je Europski semestar kako bi se ojačala koordinacija fiskalnih i makroekonomskih politika u Europi. Stvoreni su i Europski stabilizacijski mehanizam, ali i bankarska unija, kao mehanizam nadzora velikih Europskih banaka. Europska središnja banka dobila je nove alate poput izravnih monetarnih transakcija.

Uspješna priča Europe

Velik je to i složen sustav, ali riječ je o velikoj valuti. Od 2002. godine, kada je uveden, euro je danas službena valuta 19 država članica, te ga svaki dan koristi 340 milijuna ljudi. Sve članice Europske unije će vremenom uvesti euro – riječima Predsjednika Europske komisije Junckera, “valuta Europe je euro.”

Danska se izdvojila, ali je usprkos tome ta zemlja članica ERM2 mehanizma ili, drugim riječima, europskog tečajnog mehanizma od 1999. godine. čime je Danska kruna vezana uz tečaj eura kao uostalom i Hrvatska kuna. Jedina je razlika u tome što Hrvatska još uvijek nije dio ERM2 mehanizma. Euro – uspješna priča Europe Potpredsjednik Europske komisije, Valdis Dombrovskis, nazvao je euro “jačim nego ikad” i “uspješnom pričom Europe.” Zašto?

Osim činjenice da je kao premijer Litve bio osobno uključen u uvođenje jedinstvene valute u toj državi i time posvjedočio prednostima eura za svoju zemlju, euro uspješno opstaje u uvjetima rastuće neizvjesnosti. Euro je uveo mnoge prednosti poput uklanjanja troškova promjene valuta, smanjenja kamatnih stopa i uveo stabilnost cijena te postao međunarodna valuta u pravome smislu. Stvoreni su bolji uvjeti za poslovanje i za građane. I to su prednosti koje očekuju Hrvatsku. Promjena neće biti brza, niti jednostavna, ali da – ako govorimo o pozitivnim i velikim očekivanjima od budućnosti, onda je euro budućnost za Hrvatsku.