Dugove je sve teže naplatiti

Autor: Tin Bašić,VLM , 13. listopad 2011. u 22:00

O nelikvidnosti tržišta i otežanoj naplati potraživanja govori Barbara Cerinski direktorica EOS Matrixa

EOS Matrix je na hrvatskom tržištu otvorio svoj ured prije dvije godine, a od tada do danas broj klijenata progresivno raste. Tvrtka je to za naplatu dugovanja, moglo bi se reći jedna od onih kojima kriza pogoduje. Sve veća nelikvidnost, ali i potreba poslovnih subjekata za sigurnom naplatom potraživanja EOS-u je ovih godina išla na ruku. “Od prilike 80-90 posto klijenata koji s nama surađuju su veliki poslovni subjekti, primjerice banke, telekomi, osiguravajuća društva. Odnosno, sva ona društva koja mjesečno imaju veći broj faktura koji dostavljaju svojim korisnicima, odnosno klijentima. I to u pravilu klijentima/korisnicima fizičkim osobama. Manji dio, nešto više od 10 posto, klijenata su manji ili srednji privredni subjekti koji imaju zastoj u naplati potraživanja kod svojih klijenata, koji su opet pravna lica”, kaže Barbara Cerinski, glavna direktorica EOS Matrixa koji se bavi naplatom potraživanja

Znači, u Hrvatskoj imate potencijala za rast?
Ne možemo reći da ne postoji interes za našom uslugom. Problem naplate postoji i društva se sve više okreću profesionalcima koji to rade. Kao društvo radimo to više od 30 godina. No ne možemo ne spomenuti da je naplata otežana. S jedne strane postoji sve više klijenata koji traže našu pomoć, ali s druge strane svjesni smo da je likvidnost dužnika ograničena i da ne možemo naplatiti ona sredstva kojima se nadamo i mi i naš klijent. Ako dužnik nema novaca, mi ne možemo naplatiti. Kada netko kaže da nam kriza ide u prilog, to baš nije tako. Ide nam u prilog jer nas klijenti trebaju, ali ne možemo naplatiti dug.

Što ako vaš kijent želi naplatiti dug od tvrtke koja je u blokadi, a ta tvrtka posluje preko druge?
Temelj za naplatu je faktura. Dakle, iznos, datum i naziv dužnika. Ne istražujemo gdje vlasnik tog društva ima sredstva. A da je i ima, mi ne možemo naplatiti potraživanje od te tvrtke. Znači, klijentu u tom trenutku savjetujemo da više nema razloga predmet držati kod nas, nego savjetujemo pokretanje stečajnog postupka ili ovrhu.

Postoje razne procjene koje govore koliko su ukupna nenaplaćena potraživanja u Hrvatskoj? Imate li vi svoju procjenu?
Teško je reći kolika su nenaplaćena potraživanja kod fizičkih osoba. Za pravne osobe spekulira se o iznosu od 40 milijardi kuna. Međutim, za fizičke osobe konkretnih i ozbiljnih brojki nema i ona se u principu mijenjaju. Obični građani zaduženjem ne shvaćaju, recimo, minus na tekućem računu. Iako je to ozbiljan problem.

Opišite mi postupak kako naplaćujete potraživanje. Naime, vašu branšu prati stigma ‘legalnih utjerivača dugova’?
Apsolutno smo svjesni toga negativnog imidža koji imaju agencije za naplatu potraživanja. Mi smo sve, samo nismo visoki, ćelavi i visoki dva metra. Nismo utjerivači dugova i doista nema razloga da nas se povezuje s time. Naše metode djelovanja su potpuno transparentne i sukladne pozitivnim zakonima Hrvatske. Ne radimo ništa drukčije nego što to općenito rade naši klijenti. Dakle, dostavljamo dužnicima podsjetnike, odnosno pisane opomene, i izravnim telefonskim pozivima i slanjem SMS poruka ih podsjećamo da podmire svoje obveze. I to su jedine metode kojima se mi koristimo u tom tzv. prelegal dijelu naplate. Svaku aktivnost – SMS, opomenu, izravnu komunikaciju – mora odobriti naš klijent. Svaki tekst opomene koji mi pripremimo, prije nego krene u distribuciju, klijent mora odobriti. A kada imamo u vidu tko su naši klijenti, da su to velike kompanije koje golema sredstva ulažu u svoj brend i imidž, ne žele se izložiti takvom riziku.

Što ako vas klijetni ignoriraju i jednostavno ne žele platiti?
Pokušavamo s dužnikom izravno stupiti u kontakt i u tom razgovoru se trudimo dogovoriti plaćanje u nekom realnom roku – realnom za našega klijenta i za dužnika. Ako nas dužnik ignorira, mi ćemo ga opet nazvati i podsjetiti da je prekršio naš dogovor. Ako je uplata napravljena, naš posao je gotov. No ako uplate nema, šaljemo mu pisanu opomenu. Prestat ćemo ga zvati jer ne želimo dosađivati. Ako se pokazalo da izravna komunikacija s dužnikom nije rezultirala uplatom, onda krećemo s drugom metodom, a to je opomena. Šaljemo prvu opomenu, u nekim slučajevima drugu i treću, pa možda do uplate dođe. Možda probudimo svijest dužnika da on stvarno nekome duguje novce za pruženu uslugu ili proizvod. Njegova je dužnost podmiriti dug. Ako do podmirenja u nekom razdoblju ne dođe, a može biti riječ tri do šest mjeseci, mi predmet vraćamo klijentu. Prekidamo našu naplatu i sugeriramo klijentu da pokrene ovršni postupak. Klijent donosi odluku hoće li pokrenuti postupak ili ne, dakle mi više ništa nemamo s tim potraživanjem. Naravno, naši klijenti žele što manje nenaplaćenih predmeta. Sve metode koje mi primjenjujemo su “prelegal” metode, znači prije ovršnog postupka, koje su bitno jeftinije i bitno brže. Naravno, mi se naplaćujemo isključivo kroz naš uspjeh. Znači, za ono što smo naplatili dobijemo određenu proviziju. Za potraživanja koja ne uspijemo naplatiti, naknadu ne naplaćujemo jer nemamo što kada nismo uspjeli. Dakle, vrlo smo motivirani da naplatimo što više potraživanja. A klijent nema troškove koje će svakako imati ako pokrene ovršni postupak. Isto tako, kao vanjska agencija, fleksibilniji smo u radu. Znači, naši klijenti imaju određen broj ljudi koji to radi. Toliko ih sada radi i za šest mjeseci. Mi, budući da nam je to “core business”, moramo biti fleksibilni i prilagođavati se broju dužnika.

Koliko od, primjerice, sto potraživanja uspijete naplatiti?
Uspješnost naplate ovisi o više faktora. Najvažniji je starost potraživanja i iznos duga. Ako je dug star mjesec dana, a iznos duga je 250-300 kuna, naši rezultati naplate su više od 90 posto. Naravno, ako govorimo o dugu koji je star od godine na više, a vrijednost mu je nekoliko tisuća kuna, onda se uspješnost naplate bitno razlikuje i pada ispod 40 posto. Što je dug stariji, to je uspješnost slabija i obrnuto. Također što je iznos duga manji, to je veća uspješnost.

Kakva je zakonska regulativa u Hrvatskoj što se tiče vašeg poslovanja?
Ne bismo nikada ni osnovali društvo u Hrvatskoj da to zakonski nije bilo moguće. Da smo započeli poslovati bez registracije na Trgovačkom sudu, vrlo bi se brzo uspostavilo da ne poslujemo sukladno zakonu. Naši dužnici nisu oduševljeni što ih zovemo. Da postoji zakonska regulativa koja bi nas spriječila da se bavimo ovom djelatnošću, vrlo brzo bi netko od dužnika to iznio u javnost.

Možemo li govoriti o tome da ima mjesta za poboljšanje te regulatove?
U ovom trenutku nemamo otvorenih pravnih pitanja koja nas sputavaju u našem djelovanju. Znači, nemamo potrebu za dodatnom pravnom regulacijom.

Koja je razlika između vas i instrumenata koje nude banke, kao što su faktoring ili forfeiting?
Sve o čemu smo do sada pričali, odnosi se na naplatu potraživanja prema nalogu. Dakle, klijent nam kaže: “Evo vam mojih 100 dužnika, radite ih tri mjeseca, za koliko naplatite, tolika vam je provizija, a nakon tri mjeseca, vratite preostale fakture kojih sam i dalje vlasnik.” No druga naša intenzivna djelatnost je otkup potraživanja. Otkup koji je sličan faktoringu, no on se fokusira na nedospjela potraživanja. Dakle, potraživanje u kojima je roba ili usluga nedavno isporučena, a faktura nije još dospjela. Mi ne radimo faktoring, mi otkupljujemo stara dospjela potraživanja, primjerice nenaplative kredite, pri čemu na sebe preuzimamo sav rizik buduće naplate.

Koliko imate takvih otkupljenih potraživanja?
Mi otkupljujemo potraživanja po diskontiranoj vrijednosti. Svaki mjesec naše društvo otkupi određen volumen potraživanja. Njihov je broj najmanje tisuću, a nekad je i nekoliko tisuća nenaplaćenih potraživanja.

Koliko godišnje ili mjesečno naplatite potraživanja u apsolutnom iznosu?
Mjesečni apsolutni iznos podosta podliježe sezonskim kretanjima, ali, primjera radi, posljednji rezultati od kolovoza 2011. govore o iznosu približnom četrnaest milijuna kuna.

Komentirajte prvi

New Report

Close