Procedura o objavljivanju javne ponude trebala bi biti završena do konca srpnja pa očekujem da ćemo u tom roku objaviti javnu ponudu za preuzimanje dionica po fer cijeni, izjavio je za Poslovni dnevnik Boris Vidić, od prošlog tjedna većinski vlasnik karlovačke tvrtke Lola Ribar i član njezina Nadzornog odbora.

Vidić je prošli tjedan kupio 49.622 dionice te tvrtke koje predstavljaju 39,03 posto temeljnog kapitala, a s obzirom na to da je već imao 3427 dionica, njegov ukupni udio u temeljnom kapitalu popeo se na 41,73 posto. Iako je cijena koju će ponuditi glavna tema investicijske zajednice, Vidić se nije htio upuštati u javno rješavanje te dileme. On je, naime, paket Lole Ribara kupio od Karlovačke banke, ali kako se transakcija nije odvijala na burzi, cijena preuzimanja tog paketa nije poznata. Istodobno, prema zakonu, cijena u javnoj ponudi ne može biti niža od najviše cijene po kojoj je on kupio dionice godinu dana unatrag od nastanka obveze. Kako se burzovna cijena Lole Ribara prošli tjedan kretala oko 150 kuna uz mizeran promet, a u ponedjeljak se dionicom uopće nije trgovalo, ne čudi radoznalost investitora o toj temi. Vidić je, međutim, bio spreman demantirati špekulacije kako je Lolu Ribara kupio da bi ga odmah u drugom valu (pre)prodao uz tvrdnju kako u kompaniji prvo kani obaviti sanaciju i restrukturiranje kako bi joj povećao profitabilnost, a tek potom eventualno razmišljao o prodaji. “Riječ je o tvornici koja ima perspektivu, osobito ako se realiziraju planovi kojima će se iz tvrtke autsorcati sve neproizvodne djelatnosti, a sama proizvodnja se usmjeriti na programe koji nude prostora za veću zaradu. Primjerice, u segementu proizvodnje specijalističkih medicinskih setova ili drugih programa koji imaju veće marže. U tvornici je svakako važno restrukturirati radnu snagu i kadrovski pojačati menadžment što ćemo učiniti već sljedećeg tjedna”, kaže Vidić. On je uvjeren da će konsolidacijski zahvati polučiti uspjeh unatoč činjenici da Lola Ribar zapravo posluje unutar (teške) tekstilne branše, a da su mu bolnice, odnosno financijski nezdrav zdravstveni sustav najveći korisnici i (ne)platiše. Poznavatelji prilika u kompaniji zbog toga imaju izvjesnih rezervi spram uspjeha projekta ozdravljenja koji u Loli Ribaru kani provesti novi vlasnik. Kao ni svim hrvatskim tekstilcima, tako ni proizvodnom programu ove tvornice dalekoistočna jeftinija konkurencija ne ide u prilog. Argumenti novih vlasnika su pak da financijski rezultati poslovanja već pokazuju prve znake oporavka. Kako u Lolinu okruženju posluju još dvije tvornice sličnoga programa – Sana iz Bosanskog Novog te ljubljanska Tosama koju je nedavno preuzeo jedan strateški investitor, šira regionalna konsolidacija u branši dugoročno uopće nije isključena.