Iako je već godinama jasno da će Hrvatska postati članica Europske unije, to nije previše impresioniralo investitore koji ju još uvijek zaobilaze. Izjavio je to u četvrtak na okruglom stolu o problematici privlačenja ulaganja Thomas Jhonston, voditelj ekonomskog odjela američkog veleposlanstva u Zagrebu napominjući kako postoje tri ključne kočnice stranim ulagačima, osobito američkima. "Investitori iz SAD-a uvijek ističu iste probleme, a to su  pravna sigurnost i efikasnost sudstva, brzina dobivanja dozvola, posebno kod nekretnina, te nesrazmjer između Vlade i lokalnih vlasti. Često se dogodi da Vlada podupre određene projekte, no lokalna vlast ne. To nas jako iznenađuje, preveliki je to kontrast", objasnio je Jhonston na događaju u sklopu "Competittivness weeka" koji je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu organizirao Financijski klub. Sličan primjer dao je i Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost.

Propali deseci milijuna
"Znam za dvadesetak situacija gdje su ulagači investirali desetke milijuna eura i imaju potporu lokalne vlasti, no županije se s time ne slažu. Riječ je o različitim političkim opcijama na vlasti i investicije su zbog toga stopirane", zaključio je. Tvrdi da u ovome trenutku Agencija ima 60 projekata ulagača koji se najviše zanimaju za turistički sektor (više od polovice), metaloprerađivačku industriju te industriju obrade kože i tekstila. "Kada dolaze u neku državu, ulagače najviše zanima politička stabilnost, cijena radne snage, infrastruktura i tržište", dodaje. Damir Vanđelić, direktor investicija jedne od najvećih domaćih kompanija – Adrisa, rekao da je ta tvrtka uvijek spremna ulagati, a potom slikovito dočarao zašto investicijske naume ne mogu ostvariti toliko često koliko bi htjeli: "Adris ima napunjenu pušku i ona je za slonove. No u Hrvatkoj slonova nema, odnosno ima ih jako malo." Upozorio je i na prečeste promjene u zakonskoj regulativi, opet živopisno opisujući da od medija najviše čita Narodne novine upravo zato što se zakonski okvir toliko često mijenja. Tvrdi da su domaći ulagači puno korisniji za državu jer svoju dobit reinvestiraju, dok strani investitori izvlače novac iz Hrvatske. "Mi svakoga dana plaćamo 12 milijuna kuna poreza", dodao je Vanđelić poentirajući koliko su domaći ulagači zapravo važni. Istaknuo je i ulaganje u Uljanik koje je, kaže, bilo vođeno ekonomskom računicom, budući da je to, prema njegovu mišljenju, jedna od rijetkih dobrih brodograditeljnih tvrtki u Hrvatskoj. "Ali promatrali smo i drugi aspekt ulaganja, na njega smo gledali i kao gospodarski patriotizam. Ipak živimo i radimo u Hrvatskoj", zaključio je Vanđelić. Panelisti su se dotaknuli i sektora zanimljivih za ulaganje. Posebno su  pritom istaknuli energetski sektor i LNG, no napominju kako ta ulaganja ne smiju biti primarna.

Dozirati energetiku
"Velike energetske projekte vidim kao okidač za razvoj infrastrukture. No ako se fokusiramo samo na Plomin i LNG, ostali projekti gube značaj. Ulaganja u energetiku su važna, ali fokus ne smije biti na njima kao pokretačima gospodarstva", kazao je Marko Jurčić, direktor tvrtke Atara Biz. S njim se složio i Vanđelić kazavši kako energetika nije loš biznis za kratkoročni rast, ali dugoročno je.

Iznenađuje kad vlada podupre projekt, a lokalne vlasti ne

Thomas Johnston, veleposlanstvo  SAD-a