Autori članka su Filip Jelić, vlasnik poduzeća Fidestum d.o.o. i Edin Leho, voditelj razvoja Fininfo portala

Bilanca je poznata kao temeljni financijski izvještaj koji prikazuje stanje, odnosno financijski položaj poslovnog subjekta na određeni dan. Osnovna značajka  bilance je ravnoteža, tj. jednakost njenih dviju strana – aktive i pasive. 

Ipak, „zdravlje“ poslovnog subjekta ne ovisi o uskađenosti dviju strana bilance. Naime, i uz postignutu ravnotežu aktive i pasive, financijska situacija poduzeća može biti narušena.

Svako bi poduzeće trebalo težiti „zdravoj“ bilanci jer je ona potvrda dobrog financijskog stanja. Stoga ćemo u nastavku ukratko predstaviti osnove analize bilance, alata za otkrivanje potencijalnih problema u financijskom položaju poduzeća.

Općenito o analizi bilance

Za razumijevanje informacija koje nam bilanca pruža potrebno je poznavati koncept i značenje dvostranog promatranja. Aktivu bilance čini imovina poduzeća, dok pasiva predstavlja izvore financiranja te imovine. Izvori imovine mogu biti vlastiti (kapital i rezerve) ili tuđi (obveze, krediti i dr.).

Iz bilance se mogu iščitati likvidnosna situacija, tj. sposobnost poduzeća za podmirenje kratkoročnih obveza i statička zaduženost poduzeća, odnosno način financiranja imovine. Također, analiza bilance nam može ukazati i na druge potencijalne probleme u poslovanju društva (npr. poteškoće u naplati potraživanja).

Kako bismo otkrili eventualne probleme u bilanci, nužno ju je analizirati horizontalno (struktura bilance), vertikalno (komparativna bilanca) i putem pokazatelja (stavljajući u odnos određene elemente aktive i/ili pasive). Pravilnom analizom bilančnih pozicija moguće je identificirati mjesto, smjer i veličinu nastalih poremećaja. Potrebno je napomenuti da analiza bilance, osim navedenih elementa, uključuje i usporedbu subjekta koji se analizira s njegovom djelatnošću (npr. prosjekom djelatnosti) i konkurencijom.

Vertikalna analiza – otkrivanje mogućih poremećaja u strukturi bilance  

Vertikalna analiza podrazumijeva uvid u strukturu aktive i pasive. Pritom se aktiva i pasiva izjednačavaju sa 100, a ostale se pozicije promatraju u odnosu prema ukupnoj aktivi ili pasivi. Strukturu bilance važno je analizirati u vremenskom kontekstu (prethodna razdoblja) i u odnosu na karakteristike djelatnosti u kojoj poduzeće posluje (npr. u strukturi aktive kapitalno intenzivnih djelatnosti očekujemo veći udio dugotrajne imovine nego kod subjekata koji posluju u radno intenzivnijim djelatnostima). S obzirom da vertikalna analiza daje uvid u strukturu bilance, ona omogućava i jednostavniju usporedbu subjekata različitih veličina.

Iz strukture bilance i njenih promjena u odnosu na  prethodna razdoblja mogu se izvesti određeni zaključci i identificirati potencijalni problemi. Primjerice kada se povećava struktura dugotrajne materijalne imovine, moguće je da poduzeće intenzivije investira, što ukazuje na potrebu da se detaljnije analizira adekvatnost povrata na uloženu imovinu.

Nadalje, struktura pasive upućuje na način financiranja imovine (statičku zaduženost) pa kada je udio ukupnih obveza u pasivi viši nego kod konkurencije te se povećava u odnosu na prethodne godine, poduzeće je relativno zaduženije i u uvjetima pada poslovne aktivnosti može imati problema s otplatom obveza.

Posebice valja naglasiti kako je analizu strukture bilance važno promatrati i odnosu na druge promjene, odnosno pokazatelje jer se u njihovom međuodnosu stječe jasnija slika o problemima u poslovanju i njihovoj dubini (npr. povećanje potraživanja od kupaca u strukturi aktive treba sagledavati u odnosu na postotak promjene potraživanja od kupaca i poslovnih prihoda prema prethodnom razdoblju, odnosno dane naplate potraživanja).

Horizontalna analiza – identifikacja potencijalnih problema usporedbom pozicija bilance u vremenu

Horizontalnom analizom uspoređuju se pojedine pozicije aktive ili pasive u odnosu na prethodna vremenska razdoblja. Ona omogućava otkrivanje trendova i dinamike promjena bilančnih pozicija te se osim promjena apsolutnih iznosa uspoređuju i relativne (postotne) promjene.

Analiza promjena bilančnih pozicija u odnosu na prethodno razdoblje služi za identifikaciju potencijalnih problema u poslovanju. Tako povećanje vrijednosti zaliha može biti indikator slabijeg obrtaja i zastarjelih zaliha koje će u budućnosti biti teže prodati, dok povećanje obveza prema dobavljačima ukazuje na potencijali problem u plaćanju obveza.

Potrebno je istaknuti da kao i kod vertikalne analize, povećanja/smanjenja pojedinih pozicija bilance treba razmatrati u kontekstu drugih promjena i pokazatelja jer će nam njihov međuodnos dati precizniji odgovor o veličini potencijalnog problema (primjerice ako se uz spomenuto povećanje zaliha relativno jednako povećavaju i poslovni prihodi te materijalni troškovi, vjerojatno se ne radi o poremećaju, dok njihovo relativno veće smanjenje u odnosu na povećanje zaliha ukazuje na mogući problem).

Analiza putem financijskih pokazatelja – uvid u likvidnosnu situaciju i statičku zaduženost

Financijskim pokazateljima iskazuju se međusobni odnosi različitih financijskih veličina, odnosno pozicija financijskih izvještaja. Pokazatelji likvidnosti daju prikaz sposobnosti poduzeća za podmirivanje kratkoročnih obveza i sa stajališta kreditnog rizika poželjno je da budu što viši. S druge strane, indikatori statičke zaduženosti pokazuju strukturu kapitala, odnosno način financiranja imovine.

Osnovni pokazatelji likvidnosti su sljedeći:

• Pokazatelj trenutne likvidnosti (novac / kratkoročne obveze) – iznos novčanih sredstava trebao bi biti dovoljan za održavanje adekvatne likvidnosti poduzeća, ali napominjemo kako prekomjerna vrijednost ovog pokazatelja nije optimalna jer bi se višak novca mogao iskoristiti za profitabilnije investicije
• Brzi odnos (kratkotrajna imovina – zalihe / kratkororočne obveze) – pokazatelj je vrlo koristan u industrijama gdje se zalihe ne mogu brzo pretvoriti u novac (npr. građevinska industrija u vrijeme krize), a vrijednost viša od jedan pokazuje da je brzo unovčiva imovina veća od kratkoročnih obveza
• Koeficijent tekuće likvidnosti (kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze) – u financijskoj je praksi uobičajeno pravilo da bi tekući omjer za proizvodna poduzeća trebao biti veći od dva, a vrijednost pokazatelja manja od jedan može biti indikator potencijalnih likvidnosnih problema jer je neto radni kapital poduzeća u tom slučaju negativan
• Stupanj pokrića I (kapital i rezerve / dugotrajna imovina) – prikazuje kvalitetu financiranja dugotrajne imovine budući da su vlastita sredstva najkvalitetniji izvor financiranja za koji ne postoji obvezni rok povrata
• Stupanj pokrića II (kapital i rezerve + dugoročne obveze / dugotrajna imovina) – pokazatelj bi trebao biti veći od jedan jer se učinci uporabe dugotrajne imovine ostvaruju u roku dužem od jedne godine pa se trebaju financirati iz dugoročnih izvora

Važniji pokazatelji statičke zaduženosti su:

• Koeficijent vlastitog financiranja (kapital i rezerve / ukupna aktiva) – niska vrijednost ovog pokazatelja uobičajeno se smatra indikatorom višeg rizika jer se u tom slučaju manji dio imovine poduzeća financira iz vlastitih izvora
• Koeficijent financiranja (ukupne obveze / kapital i rezerve) – visoka vrijednost indikatora ukazuje da se poduzeće u većoj mjeri oslanja na vanjske izvore financiranja (obveze) te je sa stajališta kreditnog rizika nepovoljnija

Dio pokazatelja likvidnosti može se iščitati i kroz analizu strukture bilance (npr. kada je udio kratkotrajne imovine u aktivi manji od udjela kratkoročnih obveza u pasivi, koeficijent tekuće likvidnosti je manji od jedan, tj. dio dugotrajne imovine je financiran iz kratkoročnih izvora što upućuje na nepravilno financiranje imovine i moguće likvidnosne probleme koji iz toga mogu proizaći). Također, iz vertikalne analize moguće je donijeti i dio zaključaka o načinu financiranja imovine društva (npr. analizom koeficijenta vlastitog financiranja koji u odnos dovodi kapital i rezerve s jedne te ukupnu pasivu/aktivu s druge strane).

Napominjemo kako je financijske pokazatelje potrebno analizirati u kontekstu vremena te djelatnosti u kojoj poduzeće posluje.

Kroz ovaj kratki prikaz analize bilance namjera nam je bila ukazati  na važnost kontinuiranog praćenja bilanci Vašeg poduzeća i poslovnih partnera. Naime, poremećaji u strukturi Vaše ili bilance poslovnog partnera mogu predstavljati prijetnju Vašem poslovanju. Horizontalna, vertikalna i analiza putem pokazatelja alati su za analizu „zdravlja“ bilance. Stoga preporučujemo redovito provođenje spomenutih analiza s ciljem prevencije problema u Vašem poslovanju!

Više informacija i savjeta o financijskim izvještajima i analizi poslovanja možete pronaći na Fininfo portalu (www.fininfo.hr).