Godine 1831. je mladi, tada još nepoznati Charles Darwin, nakon tek stečene diplome na Cambridgeu, pozvan da se pridruži ekipi prirodoslovaca na putovanju po svijetu na brodu HMS Beagle. Četiri godine poslije, brod je doplovio do negostoljubivog vulkanskog arhipelaga Galapagosa, udaljenog oko 1000 kilometara od kontinentalnog Ekvadora. Zbog izoliranosti ovog otočja, biljkama i životinjama oduvijek je bilo teško doći do njega. Kada bi u tome i uspjele, prvi je izazov bio opstati. To je najlakše uspijevalo onim vrstama koje su se najbolje prilagodile novom okruženju. Stoljeća ovakve “prirodne selekcije” rezultirala su jedinstvenom raznovrsnošću flore i faune.

U “Podrijetlu vrsta” Darwin iznosi svoje opservacije o neobičnim, često i egzotičnim vrstama s Galapagosa te predstavlja koncepte koji već 150 godina predstavljaju temelj evolucijske biologije: prirodnu selekciju, adaptaciju, evolucijsku promjenu. Ovi koncepti objašnjavaju kako jedinke različito evoluiraju kroz vrijeme. Zašto bi se ti koncepti primjenjivali samo na biologiju? Zašto ne bi bili prikladni i za objašnjavanje ekonomije? Harold L. Sirkin, viši partner u The Boston Consulting Group-u i autor knjige ‘’Globality: Competing with Everyone from Everywhere for Everything’’ tvrdi da to zaista i jesu. Proizvodi, tvrtke i društva također se moraju adaptirati i mijenjati jer u suprotnom riskiraju da postanu marginalni- ili čak izumru. Možda bi vrtke ili proizvode trebali promatrati poput biljnih ili životinjskih vrsta. Tako bi jasnije razumjeli njihove životne cikluse – kako se neki prilagođavaju i mijenjaju dok drugi propadaju. Kada razmotrimo sve nekad popularne proizvode i brendove nekada moćnih tvrtke koje danas više ne postoje (pout Fokkera, nekoć najveće tvornice zrakoplova na svijetu), kao i tvrtke koje su danas divovi, a još su svega prije desetak godina bili embriji, možemo shvatiti da su mnogi prirodni zakoni primjenjivi i u poslovanju. “Darwin daje bolji uvid za razumijevanje natjecanja od ekonomista”, tvrdio je osnivač tvrtke u kojoj Sirkin radi.

1. Prirodna selekcija.
Nju se u popularnoj kulturi i masovnim medijima često opisuje kao “opstanak najsposobnijih”. To zapravo znači da će se biljke i životinje s određenim genetskim značajkama (plivaćom kožicom, debelim krznom, otpornošću na suha podneblja itd.) lakše snaći u određenom okruženju od onih kojima manjkaju te karakteristike. Tijekom vremena će vrste s takvim specifičnim značajkama dominirati u tim okruženjima, dok će se ostale mučiti da opstanu ili će čak izumrijeti. Ovo je najčišći oblik natjecanja. Isto važi i kod poslovanja. Na današnjem globalnom tržištu, kompetitivne prednosti često pripadaju tvrtkama s određenim karakteristikama: proizvođačima s najnižim troškovima proizvodnje, velikim trgovačkim lancima s najboljom nabavom, tvrtkama koje najbolje investiraju ili imaju najspretniji menadžment. Posebno tijekom kriznih razdoblja, bilo koja od tih karakteristika ili kombinacija više njih može biti odlučujuća. Stresne situacije poput suše (za životinje i biljke) ili krize (za poslovanje) stvaraju velike promjene u kojima će samo najjači opstati.

2. Umjetna selekcija.
O umjetnoj selekciji govorimo kada netko drugi, a ne Majka Priroda, “stvara” određene karakteristike kod pojedinih vrsta. Sjetite se kako su ljudi uzgojili vukove i stvorili od njih različite pasmine pasa – od još uvijek vuku sličnog aljaškog malamuta, pa sve do chihuahue ili njemačke doge. Agronom i dobitnik Nobelove nagrade za mir Norman Borlaugh, upotrijebio je slične tehnike nakon Drugog svjetskog rata kako bi proizveo novi soj pšenice visokog prinosa i otporne na bolesti, čime je eliminirana glad u dobrom dijelu svijeta. Time je započela Zelena revolucija. Te se iste tehnike mogu upotrijebiti i kako bi se promijenilo poslovanje. Možda je pravi primjer farmaceutska industrija. S obzirom da su se troškovi istraživanja osjetno povisili, da je za pribavljanje vladinog odobrenja za lansiranje novih proizvoda potrebno čekati u prosjeku desetljeće ili više, da se zaštita patenata nalazi pod sve većim političkim pritiskom, brojne su američke farmaceutske tvrtke posvetile veću pažnju marketingu, a mnoge aktivnosti vezane uz istraživanje i razvoj riješile outsourcingom. To je dovelo do rasta nove korporativne vrste poznate pod nazivom ‘’ugovorne istraživačke organizacije’’, kao što je PPD.

3. Konzerviranje.
Danas smo više nego ikada svjesni ugroženosti pojedinih vrsta. Često ih putem zakona, propisa i organiziranih akcija nastojimo zaštititi. Popis ugroženih vrsta zaista je dugačak: sredozemne medjvedice, bjeloglavi supovi, slonovi, tigrovi, banke, proizvođači automobila, zrakoplovne tvrtke, osiguravajuće tvrtke. Iako je možda i bilo nužno da vlade zgrabe uzde ekonomije krajem 2008. i u 2009. godini kako bi se spriječio ekonomski slom (o čemu će u budućnosti razglabati ekonomski povjesničari), vladine intervencije imaju svoju cijenu. Naime, kada vlada određene tvrtke proglasi “prevelikim da bi propale” (too big to fail), ona time ometa kreativnu destrukciju neophodnu za ekonomski napredak. Da je vlada na isti način intervenirala i početkom 20. stoljeća, danas bi se možda još vozili u kočijama, čitali uz svijeće ili bi fotografirali Polaroidom 35. generacije.. U poslovanju, mjere “konzerviranja” mogu očuvati neke tipove kompanija. No, time se može i usporiti ili spriječiti napredak. Doduše, upravo Polaroid možemo navesti i kao uspješan primjer konzerviranja. Posljednja tvornica Polaroid filma, u predgrađu Amsterdama, trebala je biti srušena, no demoliranje je odgodila ekonomska kriza. Znajući koliko Polaroid entuzijasta postoji diljem svijeta, pogotovo u umjetničkim krugovima, u akciju spašavanja ove ugrožene komercijalne vrste upustio se austrijski poduzetnik Florian Kaps. “The Impossible Project”, kako ga je nazvao, zasad polučuje vrlo dobre rezultate- postrojenje je sačuvano, film se i dalje proizvodi, a poduzimaju se i brojne marketinške akcije na svim značajnijim tržištima.

4. Endemske vrste.

Endemske vrste su one koje nastanjuju specifična područja koja su nužna za njihov opstanak. U svom prirodnom staništu takve vrste prosperiraju no ako ih od tamo maknete, ili na njihovo stanište uvedete neautohtone grabežljivce, može doći do njihova izumiranja. Određena poslovanja, poput pivovara, mogu se razviti gotovo bilo gdje; druga, poput rudnika, luka, brodogradilišta i vinograda mogu postojati na samo nekim lokacijama.Mnoge države, kao i regije unutar njih, imaju jedinstvene karakteristike koje ih vode do uspjeha. Turska privlači gradilišta jahti, a Sjedinjene Države poduzetnike. Neki vjeruju da pustolovni duh divljeg zapada i rizik čine SAD centrom globalnog poduzetništva. Ako bi taj duh prigušile pretjeranim propisima ili porezima, SAD bi riskirale da postanu kao bilo koja druga država. No, dok propisi mogu sputati kreativna poduzeća, oni također mogu i stvoriti uvjete koji će endemskim institucijama omogućiti opstanak. Teško je pronaći ravnotežu između koristi od zaštite endemskih tvrtki koje donose jedinstvenu vrijednost i protekcionizma koji tvrtke i države čini manje kompetitivnima.

5. Invazivne vrste.
Riječ je o neautohtonim vrstama koje se, nekad namjerno, a nekad slučajno, dovedu na neko područje, na kojem postanu destruktivne štetočine. Invazivne vrste neke autohtone vrste ugroze, a druge primoravaju na prilagodbu i promjenu. Američki, japanski i europski proizvođači suočavaju se s invazivnim vrstama kada se nadmeću s rivalima s niskim cijenama iz Kine, Brazila i drugih brzo rastućih ekonomija.
Kao rezime, Sirkin donosi tri savjeta kojih se ekonomski igrači trebaju pridržavati.
Kao prvo, zapamtite da danas više ne postoje sigurna utočišta. Globalni svijet je pun invazivnih grabežljivaca spremnih i željnih da otmu vaš ručak. Vi ste, ili ćete biti, u borbi za opstanak i budite spremni boriti se za svoju poziciju.
Imajte na umu da vaša konkurencija ima i prednosti, ali i mane. Iskoristite njihove slabosti, kao i vlastitu snagu. Budite fleksibilni i spremni prilagoditi se, pogotovo kada ulazite u nova okruženja. Otkrijte što vam najbolje prolazi na svakom tržištu ili segmentu tržišta i ustrajte u tome.
Treće, osnažite se preko spajanja, akvizicija, suradnje, promjene. Ako ove stvari izvedete na pravi način, povećat ćete svoju sposobnost za prilagodbom, učinit ćete vašu tvrtku snažnijom i pogodnijom za nova okruženja te ćete se bolje pozicionirati za pobjedu u borbi za opstanak najsposobnijih.
Kako god da vaša tvrtka izgledala danas, bit će drugačija za pet godina. Budite spremni natjecati se sa svakim, odasvud i za sve. Dugotrajni uspjeh iziskuje konstantnu promjenu. Ona će nekada biti suptilna, a nekada dramatična. Predviđajte promjene, upravljajte promjenama i ovladajte njima jer bi u suprotnom vaša tvrtka mogla postati novi Polaroid, kandidat za konzerviranje.