Sudska praksa: Za proširenje tužbe treba pristanak novog tuženika

Autor: Mićo Ljubenko , 08. svibanj 2016. u 22:01
Mićo Ljubenko

Pravilno je pravno stajalište osporenog rješenja da treća osoba utvrđenje ništavosti ugovora može tražiti samo u odnosu na obje ugovorne strane.

Stranke ugovora kod utvrđenja ništetnosti jedinstveni su suparničari

Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev-1802/99, pravilno je pravno stajalište osporenog rješenja da treća osoba utvrđenje ništavosti ugovora može tražiti samo u odnosu na obje ugovorne strane. Nije, međutim, pravilno pravno stajalište da su ugovorne strane eventualno ništavog ugovora nužni suparničari, te da nedostatak jedne od njih predstavlja nedostatak procesnopravne pretpostavke za vođenje parnice zbog koje tužbu treba odbaciti, ako tužitelj ne obuhvati obje ugovorne stranke koje tek zajedno čine stranku u parnici (tuženika).

Ugovorne strane eventualno ništavog ugovora su jedinstveni suparničari, pa okolnost što obje nisu obuhvaćene tužbom ne predstavlja procesnopravnu smetnju za postupanje po tužbi i vođenje parnice. U slučaju kada je tužbom prvobitno tužena samo jedna ugovorna strana eventualno ništavog ugovora, a u tijeku parnice tužba je proširena i na drugu ugovornu stranu, za proširenje tužbe na tog novog tuženika potreban je njegov pristanak, neovisno o tome što bi, ukoliko pristane na proširenje, proširenjem tužbe došlo do jedinstvenog suparničarstva.  Pravilno je u osporenom rješenju ocijenjeno da se tužba ne može odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, kako je to učinio prvostupanjski sud.

Komentirajte prvi

New Report

Close