Sudska praksa: Potrošač mora jasno vidjeti razliku između dva žiga

Mićo Ljubenko Mićo Ljubenko

Ključan je dojam prosječnog kupca, tj. da on ne mora obratiti osobitu pozornost da uoči razliku.

Vrhovni sud RH u odluci Revt 253/09 zaključuje da povreda prava na žig kao faktično pitanje procjenjuje se uspoređivanjem žiga.

Temeljno je pravilo da se pitanje sličnosti ocjenjuje prema sličnostima u zaštićenom žigu, te da se primjenjuju pravila ukupnog dojma prosječnog kupca, odnosno potrošača, i to kad ovaj obrati osobitu pozornost s namjerom da uoči tu razliku.

Onda kada prosječni kupac ne mora obratiti pozornost da bi uočio razliku između dva proizvoda, tada nije riječ o povredi žiga.

Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu tog znaka i žiga.

Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova u čemu se sastoje sličnosti žigova predmetnih stranaka, te da su disktinktivni elementi (znakovi razlikovanja) tužiteljeva i tuženikova proizvoda takvi da se mogu uočiti ukoliko prosječan kupac obrati osobitu pozornost, pravilno su sudovi tužitelju pružili sudsku zaštitu sukladno odredbama čl.76.st.1. i 2., čl.77.st. 1. i 2. i čl.79.). 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!